Piše: Emina Janjac, magistar razredne nastave

Kroz prozor pedagoškog optimizma

Tek mi je toliko godina, a već se svijet oko mene počinje zatvarati i stezati. Ovo možeš, a ono ne možeš, ovo smiješ a ono ne smiješ, ovo smiješ kazati, ono ne smiješ. Tako svaki dan, tamo, ovamo, sjedi, ustani, pitaj prije nego nešto uradiš, kaži, ne viči. A ja još uvijek ne znam zašto to radim…

Djetinjstvo, razdoblje u kojem je čitav naš tjelesni, psihomotorni, kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj iniciran u njemu. Razdoblje koje je u velikoj mjeri obilježeno specifičnom aktivnošću, stalnim dijalogom između mogućeg i stvarnog života, maštanjem.  Oblikovati priču o životu, osluhivati dječija maštanja, poučavati ga o najdubljim tajnama znači otkrivati jedan drugačiji svijet koji često izaziva čuđenje, strah, ushićenje, divljenje. Takav jedinstveni svijet je opisan u pričama, bajkama, basnama pa je i dijete naklonjeno tim sadržajima. Suočeno sa pričama, dijete počinje samo da vidi slike, čuje muziku i oživljava svijet. To je razdoblje u kojem je sve dozvoljeno, nezamijenjivo i neponovljivo. Najveći opaženi izraz potencijalne i produktivne darovitosti djeteta u tom razdoblju se velikim dijelom pripisuje njihovim odgajateljima/nastavnicima. Zato nastavnici preklapanjem mašte i pouke i igre i poruke pronalaze najadekvatnije nastavne oblike kojim će otkriti te velike čarolije koje djeca pretvaraju u vlastite mitologije. Poučiti dijete da izražava svoje misli, osjećanja i uvjerenja znači poučiti ga komunikaciji, sposobnosti i najvećoj prednosti ljudi koju često vezujemo za jezik. Ako ne govorimo istim jezikom, malo ćemo se razumijeti. Svi pisci svijeta koji su pisali za djecu i o djeci su jezike bojili ljubavlju. Često se pitamo da li postoji jedan univerzalni ljubavni jezik koji razumiju svi ljudi? Da, to je jezik djeteta. Duhovna tvorevina koji mogu naučiti svi, ali samo ako su spemni slušati, učiti i oponašati ga. Tek tada će se otkriti neprikosnoven svijet stvarnosti koji lebdi između monotonije i čari imaginacije. Taj svijet je često djetetu preuzak i stisnut, jer visine i daljine ne čekaju, nego zovu, a mašta i potreba za slobodom traže nove neistražene prostore. Približiti se djetetu, prepustiti se njegovoj čaroliji nije ništa drugo nego iskreno mu vjerovati, sa njim suosjećati i govoriti  njegovim jezikom. Samo taj jezik, neosjetno plijeni i čudesno bogati svjetove. Razvijati, pomjerati okvire i granice svog mišljenja i življenja znači bogatiti ličnu i profesionalnu autonomiju. Zato postanimo istraživači dječijeg mišljenja i maštanja koji aktivno učestvuju u stvaranju i razvijanju naučne pedagoške teorije – padagoškog optimizma.

Momenat kada smo otklanjali strahove, pokazivali maženje, zamišljali hranjenje, posjetili veterinara galopiranjem i izražavali se darivanjem je dio našeg malog pronalaska, tada velikog svijeta, Pričamo o konjima.

The post Kroz prozor pedagoškog optimizma appeared first on Bosanska Knjiga.

Veoma je važno da roditelji učenika sa kojima radimo uistinu shvate funkciju domaće zadaće kako bi njena realizacija kod kuće imale stvarne efekte. Kada govorimo o domaćoj zadaći, postoje vječita pitanja/dileme kod roditelja.

Međunarodna istraživanja pokazala su da većina roditelja želi pružati podršku djeci u izradi domaće zadaće, ali ne zna kako. To posebno dolazi do izražaja kod predmeta poput prirodnih nauka (matematika, fizika, hemija, biologija). Veliki broj roditelja ne može pomoći svojoj djeci jer su i sami imali problema s tim predmetima. Tako dolazimo do činjenice da roditelji pribjegavaju plaćanju instrukcija. Time roditelji svoju ulogu savjetnika u učenju prepuštaju drugima. Međutim, važno je da pritom ne ispuste iz vida svoje druge uloge poput motivatora i supervizora. Podrška i interes koje samo roditelji mogu iskazati osnažit će učenike da se i sami više potrude oko savladavanja gradiva.

SMJERNICE ZA RODITELJE KOJI IMAJU DILEME OKO DOMAĆE ZADAĆE

Kako pisati domaće zadaće?
Dajte djetetu do znanja da je zadaća njegova obaveza i da je pokuša samo uraditi, ali da ćete vi biti na raspolaganju ukoliko mu pomoć bude potrebna. Ako dijete učestalo zaboravlja zadaću, nabavite mu mali blok u koji će zapisivati zadaću i obaveze za sljedeći dan. Dobro je biti u kontaktu s drugom djecom iz razrednog odjeljenja i njihovim roditeljima, tako da povremeno možete provjeriti šta dijete ima za zadaću. To ne smije postati pravilo, već izuzetak.

Šta da radim ako dijete odbija pisati zadaću?
Ako dijete odbija pisanje zadaće, ne prijetite kaznom uzalud, dijete će vas iskušavati. Manja je greška pustiti dijete da ode bez zadaće, nego narušavati roditeljski autoritet. Ne dopustite odgađanje dnevnog plana. Objasnite djetetu da ste mu vi na raspoloaganju u ono vrijeme koje ste zajedno dogovorili za učenje i da mu nakon to vremena više nećete pomagati – budite u tome dosljedni.

Trebam li sjediti uz dijete ako ono samostalno piše zadaću?
Nemojte sjediti kraj djeteta kada mu pomoć nije potrebna, dozvolite djetetu da pokuša samo. Nemojte se nametati pri pisanju ako to nije potrebno.

Trebam li brisati djetetove pogreške u zadaćama?
Ukažite djetetu na pogreške, ali ih nemojte vi ispravljati jer će se dijete poslije oslanjati na vas. Nemojte rješavati zadatke umjesto djeteta jer tako razvijate neodgovornost. Nemojte brisati napisano ili nacrtano, nemojte trgati stranice sveske, već savjetujte dijete da ispravi ono u čemu je pogriješilo.

Koliko vremena treba dijete provesti u pisanju zadaća?
Vrlo je važno s djetetom dogovoriti način i vrijeme pisanja zadaća. Vodite računa da dijete ima svoje obaveze te da ono nije uvijek spremno pisati zadaću kada to vama odgovara. Ako je dijete prije podne u školi, ono tamo uči, radi, piše, razmišlja, igra se i umori se. Kada dijete dođe kući, potrebno mu je dati neko vrijeme da se odmori, jede i igra se. Zato je dobro s djetetom zajedno napraviti dogovor – plan učenja, koji će ovisiti o rasporedu djetetovih aktivnosti. Dobro je dnevni raspored zapisati na papir i staviti na vidno mjesto u djetetovoj sobi. U tome treba biti dosljedan, uporan, ne mijenjati pravila i ne popuštati . Učenici u predmetnoj nastavi trebaju samostalno da naprave plan izrade domaće zadaće.

Zašto moje dijete ima tako puno zadaće?
Nastavnik ima veliku ulogu u kreiranju domaćih zadaća. Zadaća treba biti dobro osmišljena, svrsishodna i prilagođena uzrasnim mogućnostima učenika. Često puta se zadaća prilagođava i individualnim sposobnostima pojedinih učenika. Ukoliko imate pitanja vezana uz domaće zadaće, porazgovarajte s nastavnikom/com. Nemojte prigovarati pred djetetom jer time narušavate odnos vašeg djeteta i učitelja

Trebam li nazvati druge roditelje da provjerim zadaću?
Nemojte svakodnevno zvati druge roditelje da bi pitali šta je za zadaću. Tako ćete naučiti svoje dijete da samo sluša i pamti zadaću, a ne da se oslanja na druge. Razvijate stav – odgovornost za izvršavanje svojih obaveza.

Na koji način trebam pomoći svom djetetu u pisanju zadaće?
Budite strpljivi. Objasnite mu što mu nije jasno, nemojte mu davati gotova rješenja. Budite na raspolaganju kada dijete zatraži pomoć. Ako dijete samo napiše zadaću, pregledajte je da bi pružili djetetu osjećaj sigurnosti. Ako vi niste kod kuće dok dijete samo piše zadaću, trebate naknadno prekontrolirati zadaću.
Vaša očekivanja trebaju biti realna s obzirom na djetetove mogućnosti, ali opet ne preniska ili previsoka. Nemojte svoje dijete uspoređivati s drugom djecom u razredu i očekivati da ostvaruje bolje rezultate od drugih. Potičite ga da uči radi sebe, a ne radi ocjene. Kod učenika u predmetnoj nastavi, zbog obima zadaće, nije uvijek moguće prekontrolisati sve, nego se preporučuje razgovarati sa djetetom kako biste utvrdili da li je izvršilo domaću zadaću i periodično provjeriti sa nastavnikom/icom.

Trebam li ispitivati dijete gradivo koje je učilo?
Neka djeca lakše pamte ako vide tekst, nekima je lakše ako ga čuju, drugi vole crtati ili pisati, a treći hodaju dok uče. Važno je samo da pomognete djetetu da otkrije koji mu stil učenja najviše odgovara i kojom metodom najlakše pamti. Povremene provjere znanja u vrijeme koje je za to određeno su dobre i pokazati će vašem djetetu da ste uključeni u njegova nastojanja i da mu želite pomoći. To nikako ne bi trebalo raditi pod prisilom niti u neadekvatno vrijeme. U početku je dijete potrebno usmjeravati i nadzirati, pregledavati mu domaće zadaće, kontrolirati zadatke za vježbu, ispitivati ga gradivo i pomagati mu oko nejasnoća.

Trebam li djetetu zadavati dodatne zadatke za vježbanje uz zadaću?
Nemojte dodatno zadavati zadatke za vježbanje, dovoljno je zadala nastavnik/ca. Ukoliko je potrebno dodatno vježbati, neka to ne prelazi više od 15 minuta po predmetu – dijete mora imati vrijeme za odmor, igru i zabavu.

Roditeljska uključenost u rad djeteta na školskim obavezama i roditeljske aspiracije bitno utiču na uspjeh u školi pokazala su istraživanja. Roditelji koji su uključeni u rad svog djeteta, koji prate i pomažu njihovo učenje, bitno pospješuju njihovo školsko postignuće. (Hill, 2001; prema: Suzić, 2005).

AUTORICE: Eldina Dizdar, prof razredne nastave OŠ „Isak Samokovlija“
Beba Šarkinović, mr razredne nastave OŠ „Džemaludin Čaušević“
Nina Mrvoljak prof matematike OŠ“Džemaludin Čaušević“

The post Roditelji i dileme o domaćoj zadaći appeared first on Bosanska Knjiga.

The post Značaj boravka u prirodi za psiho-fizički razvoj djece appeared first on Bosanska Knjiga.

Sve što trebate znati nalazi se tu negdje. Tu se negdje nalazi zlatno pravilo. Ekologija, politika i jednakost i normalno življenje. Uzmite bilo koji od ovih navoda i preformulirajte ih u sofisticiranu terminologiju odraslih, te ih primjenite na vaš porodični ili profesionalni život, na vašu vlast i vaš svijet, i uvidjet ćete da su oni održivi, i jasni, i čvrsti. Zamislite koliko bi svijet bio bolji kad bi svi mi – cijeli svijet – pojeli kolačić i popili čašu mlijeka oko tri sata svako popodne, a onda legli, pokrili se i malo odspavali. Ili kad bi vlade imale osnovni princip da uvijek vrate stvari tamo gdje su ih našle i isprave sopstvene greške.

I istina je, također, da bez obzira na to koliko vam je godina – kada izađete u svijet, najbolje je nekoga držati za ruku i ne odvajati se od njega.

The post Sve što treba da znam naučio sam u vrtiću, Robert Fulgham appeared first on Bosanska Knjiga.

Djeca traže potvrdu slike o sebi, bilo negativne, bilo pozitivne. Roditelji i učitelji su ogledala djetetove slike o sebi.

Jedinstvenost
– Identitet
– Djeca treba da su voljena i prihvaćena zbog onog što jesu, a ne zbog onoga što rade
– Posebno jake strane, vještine, talenti
– Sasvim je u redu biti drugačiji
– Kreativnost i samoizražavanje

Pripadnost
– Emocionalna sigurnost
– Veza sa sopstvenim tijelom, imovinom, porodicom, zajednicom, kulturom
– Predvidljivost uobičajenog
– Tradicije i rituali

Moć
– Kompetentnost, kontrola i autonomija
– Rješavanje problema, sposobnost donošenja odluka
– Zastupanje i odbrana sopstvenih stavova
– Samodisciplina i odgovornost
– Sposobnost nošenja sa stresom i drugim problemima
– Svijest da mogu svjesno uticati na druge
– Doprinos drugima u društvu

Uzori
– Uzori za znanje, vještine, komunikacije, odnose, sisteme vrijednosti, moralnost i filozofiju
– Pružaju širok niz iskustava u školi i van nje

The post Samopoštovanje appeared first on Bosanska Knjiga.

Divno, Dobro, Fino, Odlično, Super,
Tačno, Ispravno, „Auu“, Izvrsno, Vrlo lijepo,
Dobro za tebe, Mnogo bolje, To je perfektno, Tako treba, Bolje ti ide,
Dobra ideja, Kako pametno, To je to, Dobro urađeno, Nastavi tako,
Prijetila sam da ti ______________, Sviđa mi se kako _________________, Sad si naučio
Popravljaš se u ________________, Pokazao si pravu odgovornost kad si __________________,
Cijenim način na koji ti __________, Ti si sjajan u _____________________, Dobro pamćenje,
Sviđa mi se tvoj _______________, Baš se se dobro pripremio/la, To je izvrsno,
Dobar je način na koji ________________________________, a da te ne treba podsjećati.

Možete reći, ali i pokazati šta osjećate.

Osmjehnuti se, Klimnuti glavom, Dotaći ih po ramenu, koljenu,
Namignuti im, Potapšati ih po leđima, Dati im znak/gestikulacijom pokazati odobravanje.

The post Riječi pohvale i ohrabrenja appeared first on Bosanska Knjiga.

Naređivanje, komandovanje Ti stvarno moraš…

Prijetnja Ako to ne uradiš onda ću … Bolje bi ti bilo, ili inače …

Propovjedanje, moralisanje Trebao/la si …

Predavanje Evo zašto nisi u pravu …

Pretpostavke Uradio/la si to zato … To što si mislio/la bilo je …

Nalaženje odgovora Ono što bih ja uradio/la je … Bilo bi najbolje da si …

Osuđivanje, okrivljavanje Ti si loš. Nisi u pravu/djetinjast.

Radoznalost, ispitivanje Zašto? Šta? Kako?

Dijagnosticiranje Ti samo pokušavaš privući pažnju.

Riječi koje mogu povrijediti (Kako ostvariti uspješan kontakt s učenicima, Bonnie Miller)

Riječi koje mogu umanjiti samopouzdanje. Etikete „glup“, „lijen“, „loš“

Poređenja „Zašto ne možeš biti pametan kao tvoj brat?“
„Zašto se ne ponašaš lijepo kao Ana?“

Odbijanje „Ne sviđaš mi se.“
„Ne želim s tobom razgovarati.“

Omalovažavanje
„S tobom nešto nije u redu.“
„Zar ništa ne možeš uraditi kako treba?“
„Od tebe neće ništa biti kad porasteš.“

Možda to niste mislili. Možda ćete to ubrzo zaboraviti.
Ali dijete neće zaboraviti ono što ste rekli.

Mislite prije nego kažete!

The post Prepreke u komunikaciji appeared first on Bosanska Knjiga.

Priprema djeteta za polazak u školu

„Mama, tata, budite mi podrška!“

Na koji način najbolje pripremiti dijete za školu jedna je od većih dilema koje se javljaju kod roditelja. S polaskom u školu djeca se nalaze u nekim novim situacijama, trebaju se naviknuti na novu sredinu, upoznati sa vršnjacima, sklopiti nova poznanstava. Sve je to za dijete novina u njegovom životu. Prilikom polaska u školu i uključivanja u razred sve prethodno rečeno jako utječe na svako dijete.
Pri polasku u školu dijete se prvo susretne sa odvajanjem od roditelja, što djetetu koje nije išlo u vrtić može jako teško pasti. To prvo odvajanje može ali i ne mora biti stresno za dijete. Koncentracija pažnje i duže sjedenje na jednom mjestu, također, utječu na dijete i predstavljaju jednu novinu. Ograničavanje slobode u smislu dotadašnjeg slobodnog kretanja i navikavanje na neka nova pravila jako je teško u početku, ali poslije nekog vremena sve to postane dio djetetovog života. U novoj sredini djeca iskušavaju i razvijaju svoje sposobnosti.
Prije polaska u školu dijete je imalo stalnu pomoć i podršku od strane roditelja, međutim polaskom u prvi razred dijete se treba početi osamostaljivati i samo snalaziti u novonastalim situacijama. Ovdje napominjemo da je pomoć roditelja i dalje bitna, ali mnogo manje nego prije polaska djeteta u školu. Roditelji su u ovom slučaju najpotrebniji kao podrška svom djetetu u snalaženju.
Svako dijete individualno doživljava prve susrete sa školom. Iskustva učitelja nam pokazuju da su neka djeca vesela i nasmijana, dok neka djeca negoduju zbog odlaska u školu i to negodovanje često ispoljavaju jako emotivno, najčešće suzama. Neka djeca osjećaju strah i odbojnost, što je vidljivo prema činjenici da se ne žele odvojiti od roditelja te odbijaju ući u učionicu sami.
Roditelji su veoma bitan faktor u cjelokupnom odgoju i razvoju svog djeteta pa i u ovom segmentu, kada je u pitanju polazak u školu. Ukoliko roditelji svojoj djeci pričaju pozitivno o školi i odgojno-obrazovnom radu, veća je šansa da i dijete ima pozitivan stav prema školi i školskim obavezama. Imamo roditelja koji i sami nose u sebi negativan stav prema školi, potaknuti nekim neprijatnim iskustvima, pa otuda i dijete stvara negativan stav i odbojnost prema školi.
Roditelji kao primarni faktor odgoja djeteta mogu nam uvelike pomoći tako da kod svog djeteta prije polaska u školu razviju stav o školi kao o sretnom mjestu, gdje se može uživati i radovati i gdje se može zadovoljiti želja za znanjem.
Škola kao odgojno-obrazovna institucija pred djecu postavlja zahtjeve koji traže određenu zrelost. Spremnost djeteta za školu označava tjelesnu, emocionalnu, intelektualnu i socijalnu zrelost. Svi ovi uslovi nisu jednaki kod svakog djeteta pa se i tretiraju različito. O ovim razlikama trebaju povesti računa i roditelji i učitelji.
Tjelesnu zrelost djeteta, pri pregledu za prvi razred, ispituje doktor. Pri pregledu djeteta utvrdi se koliko je dijete u mogućnosti izdržati tjelesne napore npr.: nositi torbu, duže pješačiti, sjediti u klupi. Za pisanje mu je potrebna usklađenost (koordinacija) velikoga broja mišića nadlaktice, podlaktice i šake. Također, ispituju se vid i sluh.
Intelektualna zrelost obuhvata razvoj govora i jezika, mogućnost koncentracije (šestogodišnjak bi se trebao moći koncentrirati 15 do 20 minuta), razvijenost opažanja i pamćenja itd.
Emocionalna zrelost pokazuje nam koliko je dijete spremno razumjeti da je dobro nekad i pogriješiti te da zbog neuspjeha neće posustati.
Socijalna zrelost podrazumijeva prilagodbu djeteta za grupu, stvaranje prijateljstava, interakciju sa vršnjacima.
Kako znamo da li je dijete spremno za školu?
Jedan od pokazatelja spremnosti je koncentracija. Ako se dijete može koncentrirati na priču ili na samostalan rad, ovo je dobar preduslov za školu. Ukoliko dijete ima vlastitu maštu te zna prepričati neku priču i to nam je pokazatelj spremnosti djeteta za polazak u školu. Roditelji često naprave grešku pri pripremi djeteta za školu forsirajući dijete da nauči slova i brojeve i jednostavne računske operacije. Naučiti slova i brojeve nije preduslov spremnosti djeteta u školu.
Od roditelja se najviše očekuje da budu strpljivi, da pažljivo slušaju i osluškuju, što njihovo dijete priča, o čemu želi razgovarati. Svaka rečenica u ovom periodu je jako bitna i važno je da znamo sve o životu svog djeteta van kućnog praga.
Ukoliko roditelji primijete da kod djeteta postoje određene poteškoće, potrebno je odmah obavijestiti učitelja/icu. Ukoliko se desi da učitelj/ica primjeti određene teškoće kod djeteta, obavezan/na je upoznati roditelje sa saznanjem i pružiti podršku, prije svega djetetu, ali i roditeljima.
Roditelji često odbijaju saznanje da njihovo dijete ima određenu poteškoću, ali svaki vid pomoći je jako bitan za dijete te što prije prihvate određenu teškoću, veće su šanse za savladavanje iste. Pomoć stručnjaka defektologa ili logopeda od velike je važnosti za djecu koja pokazuju određene teškoće u govorno-jezičkoj komunikaciji, ali kada je ukazana na vrijeme može se i savladati. Kod svih poteškoća bitno je da roditelj postupa sabrano i ne optužuje dijete upravo kad ono treba puno podrške i razumijevanja.
Jedna od bitnih stvari u svemu je i prihvatanje djeteta i njegovih sposobnosti. Svako dijete je individua za sebe i ni jedno dijete ne može pokazivati najbolje rezultate iz svih aktivnosti. Prihvatiti dijete kao individuu znači ne pokušavati preko djeteta ostvarivati svoje želje i ambicije. Često smo u prilici da čujemo frazu „Kad nisam mogao/la ja nek on ili ona ima to i to“, što može biti pogrešan korak u odgoju i razvoju djeteta. Zatim rečenica tipa „Ugledaj se na brata/ sestru, komšiju, kako oni mogu“, može biti itekako stresna za dijete upravo iz razloga što je svako dijete posebno na svoj način i što su njegovi/njeni talenti drugačiji. Ne smijemo ponižavati dijete ovim izjavama nego mu biti podrška u njegovom razvoju.
Saradnja roditelja sa učiteljima je jako važna i predstavlja okosnicu njegovog uspješnog razvoja. Ukoliko je saradnja pozitivna i dijete će sretnije dolaziti u školu.
Dragi mama, tata, učitelji, posvetite se djeci, pohvalite i podržite napor – to će ih motivirati i dati im vjetar u leđa za sve što ih čeka u njihovoj budućnosti.

The post Priprema djeteta za polazak u školu appeared first on Bosanska Knjiga.

Defektolog logoped može pomoći djeci sa različitim vrstama govornih poteškoća kao i jezičkih problema.
Mnogi misle da logopedi rade samo sa djecom koja imaju teškoće u artikulaciji odnosno izgovoru nekih glasova. Ali, oni također pomažu djeci s drugim vrstama teškoća u govoru i jeziku.

Šta podrazumijeva govorno – jezička terapija?
Defektolog logoped uočava o kojoj govornoj ili jezičkoj teškoći se radi, nastoji otkriti uzrok i zajedno sa roditeljima planira i odlučuje o najboljem načinu ispravljanja ili ublažavanja govornih ili jezičkih teškoća kod djeteta.

Defektolog logoped može pomoći kod:
-Teškoća u artikulaciji: Dijete ne govori jasno i čini pogreške u izgovoru glasova.
-Teškoće u tečnom izgovoru: Teškoće sa protokom vazduha tokom izgovora, kao što je mucanje.
-Teškoće pri konzumiranju hrane. Poteškoće s ishranom, gutanje i žvakanje.

Defektolog logoped, također, može pomoći kod teškoća sa:
– Receptivnim govorom. Teškoće razumijevanja govora.
– Ekspresivnim govorom. Izražene jezičke teškoće.
– Pragmatičnim govorom. Teškoće korištenja jezika u društveno odgovarajuće svrhe.
Defektolozi logopedi koriste strategije koje su prilagođene svakom djetetu posebno. One mogu uključivati slijedeće:
Jezičke interventne aktivnosti: Ove aktivnosti grade vještine na različite načine uključujući model izgovora i davanje povratne informacije djetetu.
Terapeut može kotistiti slike i knjige ili igru kao temelj tretmana. Terapeut, također, može koristiti jezičke vježbe za vježbanje određenih vještina.
Artikulaciona terapija: Logoped može koristiti modele izgovora za djecu koja imaju teškoće sa izgovorom nekih glasova. To može uključivati vježbice kojima pokazuje kako se kreće jezik kod izgovora određenih glasova.
Hranjenje, žvakanje i gutanje: Logoped uči djecu vježbama za jačanje mišića usta. To može uključivati masažu lica, različite pokrete jezika i usana. Također, koriste se različite strukture hrane kako bi se potaknula svijest tokom žvakanja i gutanja.

Prednosti govorne terapije
Govorna terapija može pomoći djeci da nauče jasnije i pravilnije govoriti. To pomaže da djeca imaju više samopouzdanja i da su manje frustrirana u razgovoru s drugima. Djeca koja imaju govorne i/ ili jezičke probleme imaju višestruku korist od govorno-jezičkih terapija, naročito na socijalno, emocionalnom ali i akademskom području.
Govorna terapija je posebno korisna ako se djeca uključe u ranoj predškolskoj dobi, jer oko 70% djece sa različitim govornim i /ili jezičkim problemima pokazuju poboljšanje.

Koje rezultate možete očekivati od govorne terapije?
Djetetov rad s defektologom logopedom može trajati mjesecima ili čak nekoliko godina. To zavisi od potreba vašeg djeteta. Vjerovatno ćete još u početku vidjeti poboljšanje kod vašeg djeteta, ali zapamtite, logoped ne može odjednom „izliječiti“ vaše dijete. Teškoće u govoru ili jeziku će još biti prisutne.
Terapeut vam treba dati i pokazati aktivnosti za vježbanje kod kuće kako biste pojačali učenje određenih vještina. Djeca koja pokazuju najveći progres i napredak u terapijama jesu djeca čiji su roditelji dio tretmana.
Jako je važno da se vaše dijete i terapeut dobro slažu. Uvijek odaberite defektologa logopeda koji ima iskustva u radu sa djecom koja imaju slične ili iste teškoće kao i vaše dijete.
Govorna terapija nije terapija koja ekspresno djeluje. Potrebno je mnogo napornog rada tokom više mjeseci ili čak godina. Vaše sudjelovanje u vježbanju kod kuće može napraviti govornu terapiju učinkovitijom.
(Udruženje za rad sa djecom sa teškoćama u učenju i razvoju KUTAK) www.kutak.ba

The post Šta treba znati o govorno jezičkoj terapiji? appeared first on Bosanska Knjiga.

Postoje brojni trenuci u našim životima u kojima smo zabrinuti kao i oni u kojima smo jako sretni i ponosni, da li na samog sebe ili na naše najdraže, nije ni važno, važno je da želimo da svi znaju za našu sreću i da je podijelimo s nama dragim osobama. Međutim, jedan trenutak u našim životima se izdvaja od svih drugih, jer smo istovremeno jako sretni i ponosni ali i dosta zabrinuti. Sretni smo jer smo dočekali taj trenutak da svog mališana povedemo do školskih klupa, a zabrinuti jer znamo da je to prvi ozbiljan korak u životu našeg djeteta, u kojem mi možemo samo djelimično učestvovati. Naše dijete će ipak bez nas morati kročiti tim prvim ozbiljnim koracima.
Polazak u školu
Uglavnom svi brinemo kako će se naše dijete snaći, hoće li znati gdje su mu stvari, gdje je njegova učionica, toalet, da li će pojesti užinu? Tada svi dobijemo neodoljivu želju i vrebamo svaku priliku da učiteljici možemo ispričati sve o našem djetetu. Tada bismo se mnogo lakše osjećali, a učiteljica bi znala da smo mi dobri roditelji a naše dijete jako pametno, jer ono to za nas i jeste.
Želimo da naše dijete od prvog dana ima priliku pokazati šta sve zna, šta je naučio, pokazati drugarima koliko je dobar, da već znamo da čitamo, da smo odavno naučili da pišemo i računamo, da smo u sportu najbolji i još mnogo toga.
Ali ne osjećate se samo Vi tako!
To je osjećaj koji dijele svi roditelji pa i oni koji imaju djecu s teškoćama u učenju ili razvoju. S jednom bitnom razlikom, jer je njihova briga opravdano, nekoliko puta veća od Vaše. Razmišljaju i oni o učenju, crtanju, sportu, pjevanju ali prije svega o prihvatanju. Kako će se njihovo dijete snaći u potpuno novoj sredini, da li će imati drugare kojima neće smetati što ne trči tako spretno, što priča mnogo sporije, što ne razmišlja uvijek brzo, što piše sporo, što još uvijek nije naučio slova i brojeve ili ne zna nacrtati svoju porodicu. Da li će ga u školi prihvatiti kao i svakog drugog učenika i da li će mu dati priliku da sudjeluje, da se druži, da uči zajedno sa drugima, da se zajedno raduju i brinu školske brige. Da li će dobiti tu priliku uvijek ili samo ponekad?
Ta prilika je posebno na početku školovanja mnogo važnija od učenja slova, učenja sabiranja i oduzimanja ili crtanja odjevnih predmeta koje nosimo u određeno godišnje doba, jer smo svi završili osnovnu školu i naučili da čitamo i pišemo, crtamo i računamo, neko prije a neko kasnije.
Djeca su djeca, bez obzira na razlike i svako od njih ima svoju ličnost. Nisu samo učitelji naše djece ti od kojih zavisi da li će naš drug iz razreda imati mogućnost da jednako sudjeluje u školskim aktivnostima. Od nas roditelja zavisi da li ćemo naučiti svoju djecu da poštuju te ličnosti i različitosti i tako im osigurati da i sami tokom života budu prihvaćeni, jer svako od njih ima nešto po čemu se razlikuje, a što nije uvijek dobro prihvaćeno u društvu.
Naučite svoju djecu da smo svi istovremeno jako slični ali i različiti i da su sve mame na svijetu ponosne na svoju djecu. Naučite ih da se sva djeca raduju zbog istih stvari i da svi imaju jednake „brige“. Jer, djeca su djeca!
(Udruženje za rad sa djecom sa teškoćama u učenju i razvoju KUTAK) www.kutak.ba

The post Koliko nam je važna zdrava ličnost svakog djeteta? appeared first on Bosanska Knjiga.