Značaj boravka u prirodi za psiho-fizički razvoj djece

“…Dijete voli prirodu, a mi smo joj zalupili vrata; dijete bi željelo naći smisao u svojoj igri, a mi smo ga uklonili; ono voli biti stalno u pokretu, a mi smo ga sputali; voli razgovarati, a mi smo ga ušutkali; želi razmišljati, a mi ga usmjeravamo samo k sjećanjima; želi slijediti svoju maštu, a mi smo je otjerali; želi biti slobodno, a mi ga učimo pasivnoj poslušnosti…“, Ferrier
Djeca od najranije dobi pokazuju spontan interes za tjelesno kretanje. Kretanje je primarna biološka potreba te je od iznimne važnosti za djetetov cjelokupan razvoj. Kretanje ne zadovoljava samo djetetove različite potrebe, već predstavlja i svojevrsni ventil za psihičku napetost. Psihička napetost je posljedica stresnog načina života koji uključuje potiskivanje i kontroliranje prirodnog izraza vlastitih poriva, želja i potreba. Psihička napetost može dovesti do raznih maladaptivnih ponašanja, a tjelesna aktivnost je jedan od najpogodnijih načina za otpuštanje te napetosti, te postizanje opuštenog stanja i ponovnog uspostavljanja ravnoteže organizma.
Mnoga djeca danas provode premalo vremena u prirodi, pogotovo ona koja žive u gradovima. Dokazano je da nedostatak boravka u prirodi kod djece uzrokuje: nedostatak pažnje za učenje, odsustvo samostalnosti, oskudnost u komunikaciji… Sve to dovodi do fizičkih nedostataka: loše držanje tijela, ravni tabani, nedostatak imuniteta i sklonost alergijama.
Roditelji često zbog pretjerane brige djecu sputavaju, ne dozvoljavaju im igru na otvorenom. Generacije djece provode vrijeme uz televizore, računare, mobitele… Djeci treba potpuna sloboda – ne jedan raspust i nekoliko dana za praznike, nego boravak u prirodi tokom cijele godine. Nedostatak boravka u prirodi nije bolest, ali svakako dovodi do određenih nedostataka u fizičkom i psihičkom razvoju djece. U literaturi možemo pronaći istraživanja da svako drugo dijete od šest godina ima poremećaj fine motorike, primjećena je i usporena akomodacija oka, dok ravne tabane ima, čak, 70% djece. Sve navedeno rezultira i kasnijim problemima u školi. Ta djeca ne mogu čitati duže od deset minuta jer imaju poremećaj koncentracije, teže savladavaju pisanje, te nerijetko zaostaju i u drugim školskim aktivnostima.
Mnogobrojne su aktivnosti u prirodi, od piknika na dekici, šetnje pored rijeke, jezera, vožnje biciklom do planinarenja. Planinarstvo samo po sebi ima čitav niz pozitivnih strana i stoga se smatra jednim od najcjelovitijih načina ljudske rekreacije. Možemo navesti pozitivne fizičke, psihološke, estetske, ekološke i etičke aspekte koje ima bavljenje planinarstvom.
Kako odgojiti mlade ljude koji imaju pozitivan stav prema zdravom načinu života? Naučiti ih da planinarstvo ali i ostale aktivnosti u prirodi doživljavaju kao stil življenja. Kroz grupni boravak u prirodi djeca se socijaliziraju, suzbijaju se loše navike i stvara se pozitivna slika o sebi i društvu.
U djetinjstvu treba inspirisati djecu da se bave planinarstvom kao i da stiču znanja o osnovama planinarstva, teoretski i praktično. Potrebno im je ponuditi različite aktivnosti vezane za boravak u prirodi jer se na taj način odgajaju mladi ljudi koji kasnije biraju različite aktivnosti prema svojim afinitetima (planinarenje, alpinizam, sportsko penjanje, brdski biciklizam, skijanje, bordanje…) Također, ne treba zanemariti ni odgojnu komponentu: druženje, zdrav način života, jačanje sportskog duha, razvijanje samostalnosti…
Planinarenje i igre na otvorenom, u prirodi, su nesputane i kreativne, one uče djecu kako funkcionira svijet. Kad se igraju u prirodi, djeca istražuju svim svojim osjetilima, maštaju i svoju okolinu čine vedrijom. Dok borave u prirodi, djeca vide, čuju, mirišu i dodiruju stvari koje im nisu dostupne dok borave u zatvorenom. Kako bi razumjela poticaje s kojima se u prirodi susreću, djeca koriste mozak na jedinstven način. Na otvorenom djeca povezuju i shvataju mnoge stvari koje su učili u školi ili na druge načine. Priroda i prirodni materijali potiču bezgraničnu dječiju maštu i služe kao sredstvo inventivnosti i kreativnosti. Stijene, kamenje, zemlja, livade, šuma, snijeg… pružaju neograničene mogućnosti za igru, a dijete ih sa svakim novim izlaskom može otkrivati na drugačiji način.
Nema uputstva za igru u prirodi. Djeca stvaraju svoja pravila i pritom koriste maštu, kreativnost, inteligenciju i pregovaračke sposobnosti. Ne postoje smjernice, djeca sama kreiraju svijet oko sebe. U ovakvoj vrsti igre, djeca koriste svoju maštu na načine na koje to ne čine u kući. Kad djeca upravljaju svijetom u koji su postavili neka svoja pravila, uče šta funkcionira, a što ne, koji način razmišljanja i djelovanja donosi uspjeh, a koji ne, kad ima smisla nastaviti s pokušajima, a kad treba stati.
Nisu jasna pravila izmišljene igre? Nisu sigurni kako se popeti uz drvo ili napraviti kućicu za vile? Kako bi doznala i razumjela, djeca moraju naučiti postavljati pitanja, razjašnjavati se, ali i sama objašnjavati na način koji je drugima razumljiv.
U planinarenju nema takmičenja, u situacijama u kojima nema pobjednika, djeca zajedno rade da bi postigla cilj. Možda će zajedno napraviti ili prijeći neku prepreku ili će skupa napraviti kućicu za neku životinjicu. Djeca se uče kompromisima i rade zajedno kako bi došla do željenog ishoda. Boravak u prirodi često zahtijeva upornost. Djeca moraju stalno iznova pokušavati kako bi im “eksperiment” uspio. Djeca su prirodno sretna kad se kreću, igraju i stvaraju vani. To ih veselje čini otvorenima za eksperimentiranje, učenje i svaki napredak.
Provesti jedan ili više dana u prirodi, zajedno sa svojim vršnjacima, znači – zajedničko uzbudljivo putovanje, razmjena iskustava, sticanje međusobnog povjerenja i povezivanje kroz iskustvo otkrivanja “nečega” što je duboko u nama.
Takvi dani se pamte. Vrijeme provedeno s djecom, pogotovo u prirodi je dragocjeno i ljekovito i za odrasle i za djecu. Djeca nepogrešivo osjećaju kada je vrijeme koje im posvetite suštinski kvalitetno i to će vam izraziti zadovoljstvom i poslušnošću, a to se ne može kupiti novcem. Nisam upoznala ni jedno dijete koje je „kupljeno“ materijalnim, ali sam upoznala radosnu i sretnu djecu u prirodi.