Roditelji i dileme o domaćoj zadaći

Veoma je važno da roditelji učenika sa kojima radimo uistinu shvate funkciju domaće zadaće kako bi njena realizacija kod kuće imale stvarne efekte. Kada govorimo o domaćoj zadaći, postoje vječita pitanja/dileme kod roditelja.

Međunarodna istraživanja pokazala su da većina roditelja želi pružati podršku djeci u izradi domaće zadaće, ali ne zna kako. To posebno dolazi do izražaja kod predmeta poput prirodnih nauka (matematika, fizika, hemija, biologija). Veliki broj roditelja ne može pomoći svojoj djeci jer su i sami imali problema s tim predmetima. Tako dolazimo do činjenice da roditelji pribjegavaju plaćanju instrukcija. Time roditelji svoju ulogu savjetnika u učenju prepuštaju drugima. Međutim, važno je da pritom ne ispuste iz vida svoje druge uloge poput motivatora i supervizora. Podrška i interes koje samo roditelji mogu iskazati osnažit će učenike da se i sami više potrude oko savladavanja gradiva.

SMJERNICE ZA RODITELJE KOJI IMAJU DILEME OKO DOMAĆE ZADAĆE

Kako pisati domaće zadaće?
Dajte djetetu do znanja da je zadaća njegova obaveza i da je pokuša samo uraditi, ali da ćete vi biti na raspolaganju ukoliko mu pomoć bude potrebna. Ako dijete učestalo zaboravlja zadaću, nabavite mu mali blok u koji će zapisivati zadaću i obaveze za sljedeći dan. Dobro je biti u kontaktu s drugom djecom iz razrednog odjeljenja i njihovim roditeljima, tako da povremeno možete provjeriti šta dijete ima za zadaću. To ne smije postati pravilo, već izuzetak.

Šta da radim ako dijete odbija pisati zadaću?
Ako dijete odbija pisanje zadaće, ne prijetite kaznom uzalud, dijete će vas iskušavati. Manja je greška pustiti dijete da ode bez zadaće, nego narušavati roditeljski autoritet. Ne dopustite odgađanje dnevnog plana. Objasnite djetetu da ste mu vi na raspoloaganju u ono vrijeme koje ste zajedno dogovorili za učenje i da mu nakon to vremena više nećete pomagati – budite u tome dosljedni.

Trebam li sjediti uz dijete ako ono samostalno piše zadaću?
Nemojte sjediti kraj djeteta kada mu pomoć nije potrebna, dozvolite djetetu da pokuša samo. Nemojte se nametati pri pisanju ako to nije potrebno.

Trebam li brisati djetetove pogreške u zadaćama?
Ukažite djetetu na pogreške, ali ih nemojte vi ispravljati jer će se dijete poslije oslanjati na vas. Nemojte rješavati zadatke umjesto djeteta jer tako razvijate neodgovornost. Nemojte brisati napisano ili nacrtano, nemojte trgati stranice sveske, već savjetujte dijete da ispravi ono u čemu je pogriješilo.

Koliko vremena treba dijete provesti u pisanju zadaća?
Vrlo je važno s djetetom dogovoriti način i vrijeme pisanja zadaća. Vodite računa da dijete ima svoje obaveze te da ono nije uvijek spremno pisati zadaću kada to vama odgovara. Ako je dijete prije podne u školi, ono tamo uči, radi, piše, razmišlja, igra se i umori se. Kada dijete dođe kući, potrebno mu je dati neko vrijeme da se odmori, jede i igra se. Zato je dobro s djetetom zajedno napraviti dogovor – plan učenja, koji će ovisiti o rasporedu djetetovih aktivnosti. Dobro je dnevni raspored zapisati na papir i staviti na vidno mjesto u djetetovoj sobi. U tome treba biti dosljedan, uporan, ne mijenjati pravila i ne popuštati . Učenici u predmetnoj nastavi trebaju samostalno da naprave plan izrade domaće zadaće.

Zašto moje dijete ima tako puno zadaće?
Nastavnik ima veliku ulogu u kreiranju domaćih zadaća. Zadaća treba biti dobro osmišljena, svrsishodna i prilagođena uzrasnim mogućnostima učenika. Često puta se zadaća prilagođava i individualnim sposobnostima pojedinih učenika. Ukoliko imate pitanja vezana uz domaće zadaće, porazgovarajte s nastavnikom/com. Nemojte prigovarati pred djetetom jer time narušavate odnos vašeg djeteta i učitelja

Trebam li nazvati druge roditelje da provjerim zadaću?
Nemojte svakodnevno zvati druge roditelje da bi pitali šta je za zadaću. Tako ćete naučiti svoje dijete da samo sluša i pamti zadaću, a ne da se oslanja na druge. Razvijate stav – odgovornost za izvršavanje svojih obaveza.

Na koji način trebam pomoći svom djetetu u pisanju zadaće?
Budite strpljivi. Objasnite mu što mu nije jasno, nemojte mu davati gotova rješenja. Budite na raspolaganju kada dijete zatraži pomoć. Ako dijete samo napiše zadaću, pregledajte je da bi pružili djetetu osjećaj sigurnosti. Ako vi niste kod kuće dok dijete samo piše zadaću, trebate naknadno prekontrolirati zadaću.
Vaša očekivanja trebaju biti realna s obzirom na djetetove mogućnosti, ali opet ne preniska ili previsoka. Nemojte svoje dijete uspoređivati s drugom djecom u razredu i očekivati da ostvaruje bolje rezultate od drugih. Potičite ga da uči radi sebe, a ne radi ocjene. Kod učenika u predmetnoj nastavi, zbog obima zadaće, nije uvijek moguće prekontrolisati sve, nego se preporučuje razgovarati sa djetetom kako biste utvrdili da li je izvršilo domaću zadaću i periodično provjeriti sa nastavnikom/icom.

Trebam li ispitivati dijete gradivo koje je učilo?
Neka djeca lakše pamte ako vide tekst, nekima je lakše ako ga čuju, drugi vole crtati ili pisati, a treći hodaju dok uče. Važno je samo da pomognete djetetu da otkrije koji mu stil učenja najviše odgovara i kojom metodom najlakše pamti. Povremene provjere znanja u vrijeme koje je za to određeno su dobre i pokazati će vašem djetetu da ste uključeni u njegova nastojanja i da mu želite pomoći. To nikako ne bi trebalo raditi pod prisilom niti u neadekvatno vrijeme. U početku je dijete potrebno usmjeravati i nadzirati, pregledavati mu domaće zadaće, kontrolirati zadatke za vježbu, ispitivati ga gradivo i pomagati mu oko nejasnoća.

Trebam li djetetu zadavati dodatne zadatke za vježbanje uz zadaću?
Nemojte dodatno zadavati zadatke za vježbanje, dovoljno je zadala nastavnik/ca. Ukoliko je potrebno dodatno vježbati, neka to ne prelazi više od 15 minuta po predmetu – dijete mora imati vrijeme za odmor, igru i zabavu.

Roditeljska uključenost u rad djeteta na školskim obavezama i roditeljske aspiracije bitno utiču na uspjeh u školi pokazala su istraživanja. Roditelji koji su uključeni u rad svog djeteta, koji prate i pomažu njihovo učenje, bitno pospješuju njihovo školsko postignuće. (Hill, 2001; prema: Suzić, 2005).

AUTORICE: Eldina Dizdar, prof razredne nastave OŠ „Isak Samokovlija“
Beba Šarkinović, mr razredne nastave OŠ „Džemaludin Čaušević“
Nina Mrvoljak prof matematike OŠ“Džemaludin Čaušević“