Vještine komunikacije u školskim kolektivima

Piše
Darko Kobetić, prof.reh., direktor Centra znanja PROFECTUS, www.centarprofectus.hr

Komunikacija nerijetko predstavlja teškoće suradnje u mojoj školi? Koje su vještine potrebne za uspješnu komunikaciju?
Inkluzivna praksa u redovnim školama ovisi o brojnim faktorima, a način komunikacije u kolektivu jedan je od ključnih faktora koji utječu na kvalitetu timske suradnje, pa samim time i na provođenje inkluzivne prakse. Komunikacija ispunjava osnovnu ljudsku potrebu da budemo u kontaktu s drugim ljudima. Za dobru komunikaciju potrebne su vještine slušanja i promatranja, prenošenja vlastitih misli i osjećaja te djelotvornog reagiranja na primljene poruke. Iako komunikaciju često podrazumijevamo kao razvijenu vještinu samim time što svakodnevno komuniciramo, ona je ipak vrlo složen proces čija kvaliteta i učinkovitost uvelike ovisi o brojnim osobinama ličnosti i stanjima s kojima započinjemo komunikaciju.
Kao u prirodnim znanostima, tako i u područjima komunikacije postoje određeni aksiomi, a jedan od najvažnijih jest činjenica da je nemoguće ne komunicirati. Ovaj aksiom proizlazi iz dvije komponente komunikacije: verbalne i neverbalne. I kada član kolektiva ne komunicira verbalno, on pak može poslati vrlo jasnu poruku. Kolektivi u kojima dominira neverbalna komunikacija imaju višu razinu rizika od međusobnog nerazumijevanja i donošenja pogrešnih zaključaka o porukama koje pojedini članovi kolektiva žele poslati. Nadalje, komunikacije osim sadržajnog ima i odnosni aspekt koji je određen opažanjem i interpretacijom ponašanja osobe s kojom komuniciramo. Iz svega navedenog, jasno je vidljivo kako komunikacija uključuje velik broj subjektivnih osobina kao što su stavovi, sustavi vrijednosti, osobine ličnosti i dr. Ova činjenica subjektivnosti koja utječe na komunikaciju ukazuje na važnost visoke razine svijesti o vlastitim unutarnjim stanjima i procesima kako bismo mogli utjecati na tijek svakodnevne komunikacije u kolektivu.
U komunikaciji u kolektivu i prema učenicima odrasli nerijetko koriste destruktivne poruke kroz zapovijedanje, upozoravanje, propovijedanje, savjetovanje, kritiziranje, osuđivanje, razuvjeravanje, ismijavanje i dr. Ovakvi oblici komunikacije često izazivaju otpor kod sugovornika i osjećaj bespomoćnosti što može dovesti do opstrukcije i izbjegavanje komunikacije. Što smo svijesniji destruktivnih poruka koje koristimo u komunikaciji to je veća mogućnost da utječemo na kvalitetu i konstruktivnost komunikacije s drugima. Parafraziranje, reflektiranje osjećaja i traženje pojašnjenja predstavljaju elemente aktivnog slušanja i zasigurno će doprinijeti kvaliteti u načinu komuniciranja, a samim time će povećati uspjeh u gradnji odnosa sa sugovornicima. Aktivno slušanje vrlo je važan element za razvoj komunikacijskih vještina koje će povećati koheziju kolektiva i kvalitetu odnosa s učenicima.
U komunikaciji s učenicima korisno je kombinirati pitanja zatvorenog i otvorenog tipa. Kod postavljanja pitanja zatvorenog tipa (npr. U koji razred ideš?) moramo imati dovoljan fond pripremljenih pitanja ukoliko želimo nastaviti komunikaciju. S druge strane, pitanja otvorenog tipa (npr. Kako se družiš s učenicima u razredu?) ohrabruju i potiču iznošenje vlastitih ideja, misli, osjećaja i stavova. Primjedbama tijekom komunikacije s učenicima i kolegama iz kolektiva pokazujemo svoje nastojanje da ih bolje razumijemo. Npr. primjedbom: „To je moralo biti teško za tebe.“, šaljemo poruku da smo istinski zainteresirani za sugovornika i da nam je važno kako se osjeća.
Uspješna komunikacija nije samo ona u kojoj nema problema, već i ona u kojoj se problemi rješavaju uspješno i prihvatljivo za sve sudionike odnosa. Model jasne komunikacije temelji se na jeziku prihvaćanja koji podrazumijeva jasne poruke usmjerene na problem. Ovakva komunikacija je participativna, uvažava sve sugovornike i njihove osobnosti. Kroz jezik prihvaćanja u komunikaciji šaljemo jasnu poruku drugoj osobi da slobodno izrazi svoje osjećaje, misli i stavove, drugim riječima, da slobodno „bude ono što jest“. Ovakvim načinom komunikacije smanjuje se strah i stvara mogućnost mijenjanja i samovrednovanja.