Šta kada kazna zakaže ili restitucijom do pozitivnog odgoja

U odgojno-obrazovnom sistemu naše države pored velikog broja raznih pravilnika, poslovnika i kodeksa postoji i pravilnik o izricanju odgojno-disciplinskih mjera. Ovaj pravilnik odnosi se na učenike i propisuje isključivo mjere kažnjavanja učenika koji ispoljavaju različite oblike neprilagođenog ponašanja. Dakle, ovaj pravilnik ne popravlja, ne potiče na promjenu neprilagođenog ponašanja nego KAŽNJAVA. Kažnjava izricanjem usmenog i pismenog ukora učenika, smanjenjem učeničkog vladanja pa sve do premještanja učenika iz odjeljenja u odjeljenje i premještanja učenika u drugu školu.
Pitamo se, šta bi se dogodilo sa nama odraslima kada bi nas se kažnjavalo za svako naše neprilagođeno ponašanje koje ispoljimo? Zašto se pravilnik o izricanju odgojno-disciplinskih mjera ne primjenjuje i na nama odraslima? Mi smo se samo pitali!? A pitali smo i učenike koji su bili sankcionisani izricanjem odgojno-disciplinske mjere zbog neprilagođenog ponašanja o efektima i učinicima istih. Evo šta su nam rekli:
• „Nema veze, vladanje će nam se popraviti do kraja školske godine“,
• „Svakako sljedeće školske godine počinjemo ponovno sa primjernim vladanjem, ova ocjena iz vladanja se ne prenosi“,
• „Promijenio sam odjeljenje, novi razrednik nije strog kao prethodni i sigurno ću imati primjerno vladanje“;
• “Sada sam kažnjen, svejedno mi je, nemam se više razloga popraviti“,
• “Kako god se ponašam i za svaki problem sa drugima, uvijek sam ja kriv”,
• „Ukor mi ništa ne znači, svi me se u školi boje, čak i nastavnici“,
• “Pri upisu u srednju školu niko ne gleda kakvo nam je vladanje”.

Sve navedno su ključni indikatori koji ukazuju na neefikasnost primjene zakonom propisanih odgojno-disciplinskih mjera.
Jedan od kvalitetnijih pristupa u radu sa učenicima koji ispoljavaju određene oblike neprilagođenog ponašanja jeste primjena modela RESTITUCIJE. Kreiranjem alternativnih mjera (logička posljedica) djelovanja nastavnika/ca u radu sa učenicima neprilagođenog ponašanja, u potpunosti je moguće osigurati razvoj lične odgovornosti učenika/ca za svoje ponašanje, a time i unaprijediti disciplinu kao jednu od važnih uvjeta za realizaciju obrazovnih zadataka škole.

ŠTA JE RESTITUCIJA?

Primjena metode restitucije u odgojnom djelovanju namijenjena je odgajateljima (roditeljima, učiteljima) koji u radu sa djecom (učenicima) žele postići dugoročne rezultate. Restitucija je postupak popravljanja štete ili greške u ponašanju i kreativna samodisciplina. Koncepcija restitucije može da bude pedagoško sredstvo uspostavljanja svjesne discipline nasuprot tradicionalnim načinima rješavanja kršenja uspostavljenih pravila. Koristeći restituciju odgajatelj usmjerava dijete da rješava problem ponašanja ne žrtvujući pri tom poštovanje pojedinca. Uspostavljanje discipline tako nije više kontrola nastavnika nad ponašanjem djeteta nego proces razvoja njegovih sposobnosti rješavanja problema.

U tradicionalnom načinu rješavanja problema discipline ili ponašanja najčešće se koriste sljedeće mjere :
– kazna, koristeći ljutnju, kritiku, ponižavanje,
– razgovor, koristeći moralisanje, davanje savjeta ili naredbi za promjenu ponašanja.

Djeca najčešće nauče da, pred autoritetom, izbjegavaju ponašanja koja nisu poželjna i to je kontrola izvana, koja nema često dugoročne efekte, tj. ne razvija kod djeteta svjesnu disciplinu ili samodisciplinu.

Restitucija se temelji na sljedećim principima:
– svi činimo greške, greške su dio života, posebno odrastanja u kojem na greškama učimo,
– svako ponašanje ima za cilj da zadovolji neku potrebu,
– većina pogrešaka se može popraviti,
– težište nije na krivici zbog učinjene greške, štete ili ponašanja, već na pronalaženju konstruktivnih -ješenja za njihovo ispravljanje,
– poštovanje ličnosti nije žrtvovano tj. restitucijom učimo i usmjeravamo pozitivno ponašanje subjekta ka rješavanju učinjenog problema.

Karakteristike restitucije:
– podrazumijeva ulaganje napora osobe koja je pokazala problem u ponašanju da ispravi svoju grešku,
– omogućava osobi koja je “oštećena” ponašanjem druge osobe da bude na adekvatan način bar djelimično, ako ne potpuno, zadovoljena,
– ne podstiče ponovo neadekvatno ponašanje i doprinosi učenju pozitivnog načina zadovoljenja potreba,
– izbjegava se negativni pristup odraslih u rješavanju problemskih situacija (kritika, okrivljavanje, etiketiranje….).
Kako primjeniti restituciju?
Osnovno pitanje restitucije je: “Šta ćeš učiniti da popraviš to što si uradio?”

Proces rješavanja problema ponašanja se odvija kroz sljedeće korake:
1. razgovarati sa osobom koja je načinila “problem”,
2. podsjetiti je na uspostavljene vrijednosti i pravila i pitati kako, na koji način, može ispraviti učinjeno,
3. ukoliko je u pitanju agresivno ponašanje prema drugoj osobi, nakon što je ponuđeno rješenje, pitati “žrtvu” da li je zadovoljna rješenjem,
4. praćenje primjene restitucionog rješenja.

Primjeri primjene restitucije u rješavanju ponašanja djeteta/učenika:

– Primjer 1. -Širenje laži o drugima-
Uz izvinjenje “žrtvi” izmišljene situacije, akteri istog su sami dali prijedlog kako da poprave učinjenu štetu, uz napomenu da neće biti snižavanja ocjene iz vladanja. Rezultat: u svim odjeljenjima su priznali da je priča izmišljena.

– Primjer 2. -Učenik koji je ometao pričom realizaciju časa, pripremio je prezentaciju iste nastavne jedinice za sljedeći čas za cijelo odjeljenje. –

– Primjer 3. -Učenik koji je na času matematike, poslije negativne ocjene, reagovao neadekvatno (bacao stvari sa klupe), pripremio je i održao čas OZ na temu ”Konstruktivno izražavanje emocija”.

Efekti primjene iz prakse
– Smanjen broj odgojno-disciplinskih mjera;
– Nijedan učenik/ca nisu ponovili “problem” u ponašanju;
– Odnosi među učenicima u konfliktu su poboljšani;

“Ako želite nametnuti dužnost uz primjenu moći, nikada nećete izgraditi moralno ljudsko biće koje želi surađivati i koje se osjeća obaveznim činiti bilo što osim izbjegavanja kazne koju predviđa zakon.“
Benjamin Berber