0

 

Piše: Lemana Terzimehić prof.

Rodna (ne)ravnopravnost u nastavi

Iako se čini, da je u 21. vijeku suvišno pričati o ovoj temi, svakodnevni događaji, komentari i sl. govore suprotno. Nikada nije bila veća i jača potreba za tim. Nedavno pročitah, da je stabilno samo ono društvo u kojem je žena ekonomski neovisna, samostalna. I otuda potreba, da o ovoj temi pišem u kontekstu odgoja i obrazovanja.

Kulturološki i tradicijski ženi je, na našim prostorima, dodijeljena uloga majke, domaćice. I u tome ne bi bilo ništa loše, posebno za žene koje odaberu takvu ulogu (za što imaju puno pravo), da nerijetko ne trpe ekonomsko nasilje, uz već ustaljena psihička i fizička nasilja. Neki_e će reći, da toga i nema u našoj sredini. No, zagrebemo li ispod površine, pomaknemo li se iz udobnosti urbanog života, u ruralna područja, pa čak i rubna područja urbanih centara, slika nije nimalo ugodna.

Poznato je, da djeca u ranom djetinjstvu najlakše i najbrže uče, pamte. Uče posmatrajući i oponašajući druge, najčešće starije. I šta to onda mogu naučiti, od nas, takvih?! Nažalost, ni škola, ni mediji ne nude neke pozitivne primjere. Nastavni planovi i programi oskudijevaju sadržajima o ljudskim pravima, ravnopravnosti. U udžbenicima su muškarcima dodijeljene, uslovno rečeno, jače uloge, dok ženama pripadaju uloge domaćica, njegovateljica, pripadnica krhkog, slabijeg spola. Mediji plasiraju priču o ženi kao objektu, a ne aktivnom sudioniku društvenih procesa i događaja. I iako se uporno, godinama, govori o neophodnim reformama, prilagođavanju potrebama društva, tržišta rada i sl., veoma malo se govori o potrebi apostrofiranja ljudskih prava, ravnopravnosti, generalno, a posebno rodne ravnopravnosti. Žena treba i mora imati jednake prilike i mogućnosti, kao i muškarac, ali ne samo zato što je žena, nego što joj u određenim okolnostima njene sposobnosti i kompetencije to daju za pravo.

I šta mi kao učitelji_ce, nastavnici_e možemo uraditi? Koje su naše mogućnosti u promoviranju ljudskih prava, sloboda i ravnopravnosti?

Prije svega, trebamo i moramo mijenjati sebe i svoja shvatanja. Govor i jezik koji koristimo, primjeri koje navodimo trebaju biti rodno osjetljivi. Svjedoci_kinje smo, da se u razrednoj nastavi veoma često koriste rečenice: Mama kuha. Nana plete. Tata čita novine. Doktor (a ne doktorica) brine o zdravlju ljudi. Kada vaš rječnik postane rodno osjetljiv, primijetit ćete kako učenici_e potpuno nesvjesno počinju raditi isto.

Nadalje, veoma je važno nastavne sadržaja obogatiti temama o uspješnim ženama u nauci, tehnici, sportu, umjetnosti, pa i ženama koje su obilježile istoriju. A jesu, ostavile su dubok i značajan trag svojim djelovanjem. Sa svojim učenicima-ama u II razredu, a povodom obilježavanja Dana žena, realizirala sam projekat Umjesto čestitke. Njihov zadatak bio je istražiti dostignuća žena u svijetu i kod nas, ko su žene naučnice, inovatorke, heroine. Njihovom oduševljenju nije bilo kraja kada su saznali šta su to sve izumile žene, koje podvige su postigle u prošlosti itd. Rezultate tog projekta možete pogledati na linku

https://www.youtube.com/watch?v=BgNbTWg2o-E&t=196s

U III razredu realizirali_e smo projekat Ko su one, u okviru kojeg smo problematizirali_e netipična ženska zanimanja (inžinjerka, maratonka, automehaničarka, rally vozačica, odžačarka…). Veoma je važno, kod učenika_ca razviti svijest, da ne postoji podjela na muška i ženska zanimanja. Nijedno zanimanje nije ekskluzivno pravo samo određenog roda, spola. Rezultate tog projekta možete pogledati na linku

https://www.youtube.com/watch?v=vSB47Ei_tAU&t=488s

 

Osim navedenog, u nastavni proces je neophodno:

  1. uvesti teme o ljudskim pravima i slobodama, generalno,
  2. teme o samopoštovanju i uvažavnju drugih i drugačijih, toleranciji,
  3. razvijati svijest o vlastitom identitetu, jačati ličnost svakog pojedinca_ke,
  4. razviti svijest o različitim oblicima diskriminacije, nasilja, nacionalizma, rasizma, seksizma te o potrebi prevencije i suzbijanja istih,
  5. pripremiti, organizovati i realizirati interaktivne radionic za nastavnike_ce, učenike_ce, te roditelje_ke.

Ovo je samo inicijalna kapsula ka ostvarenju potpune ravnopravnosti žena i muškaraca. Sistem, zakonodavna, izvršna pa i sudska vlast trebaju realizirati zadatke iz svog domena djelovanja, a na šta ih obavezuju brojni međunarodni i akti Bosne i Hercegovine, a koji su za sada samo „mrtvo slovo na papiru“. Do tada, učinimo male korake, koji će dovesti ka velikim promjenama u svijesti onih zbog kojih smo tu!

 

„Rodna jednakost je više od sopstvenog cilja. Ona je preduslov za reduciranje siromaštva, promoviranje održivog razvoja i izgradnju dobre uprave.“ Kofi Annan