Program kulturne i javne djelatnosti osnovnih škola

 

Nađa Pejak,

Prof. muzičke kulture 

Rad razmatra značaj i obilježja kulturne i javne djelatnosti škole definisane kroz programsku orijentaciju. Koristeći trodimenzionalne pristupe: deskriptni pristup – opisom odgovarajućih aspekata programa kulturne i javne djelatnosti, komparativni pristup sa oblastima vrednovanja i indikatorima kvalitete i normativni pristup – postavljanjem smjernica usmjerenim ka ostvarenju prakse, razvoja programa kulturne i javne djelatnosti škole.

Ključne riječi: kultura, program kulturne i javne djelatnosti škole, indikator, smjernice

Razvoj osnovnog odgoja i obrazovanja i rad škole u sebi je, historijski integrisao i kulturnu i javnu djelatnost. Zakonska regulativa usmjerena je u obavezi škola da pored obavljanja djelatnosti za koje je osnovana, sudjeluje u organizovanju kulturnog života i drugih aktivnosti u pogledu ostvarivanja interesa djece i mladih u slobodnom vremenu. Prihvatajući osnovno značenje pojma kultura /cultura, od latinskog cultura prema glagolu colere – obrađivati, voditi brigu, očuvati – u općem smislu sve ono što su ljudi napravili iz sebe i svijeta pred školom se postavljaju novi izazovi. Filozofija vrijedosti shvata kulturu kao sveukupnost vrijednosti koje je čovjek stvorio u formi morala, običaja, govora, umjetnosti, odgoja, prava, nauke, tehnike, politike. Pojam kulture je, nema sumnje, jedan od najsloženijih pojmova u savremenim društveno-humanističkim znanostima i kao takav neodvojiv sa funkcijom odgoja i obrazovanja. Temeljne odrednice odgojno-obrazovnog, te svakog drugog rada u školi, jeste prihvatanje  kulture  shvaćene u najširem značenju kao način života pojedinca, određene zajednice, društva,  što je moguće ostvariti ako se postigne opšte i široko razumijevanje i prihvatanje kulturnih vrijednosti. Analogno savremenim pitanjima i potrebama u vezi sa nužnim promjenama i sveobuhvatne reforme obrazovnog sistema, programi kulturne i javne djelatnosti škola dobijaju novu dimenziju.

Izazovi vremena

Dvadeset prvi vijek je već prepoznatljiv po očekivanim ostvarenim i protivrječnim razvojnim postignućima, ali je ujedno, identifikovao nove mogućnosti i nove nosioce razvoja kao i kompetencije potrebne čovjeku za život u njemu.  Obrazovanje je danas u svim nacionalnim sustavima najopsežnija djelatnost. Ono se smatra najvažnijim činiteljem razvoja i pred njim se kontinuirano postavljaju novi zahtjevi.

Strateški ciljevi koje je postavilo Vijeće Europe u Lisabonu 2000. godine predviđaju   potrebe za fleksibilnijim obrazovanjem koje može odgovoriti na izazove društva temeljenog na znanju i dinamičnom tržištu rada.

Godinu dana kasnije Europsko vijeće u Stockholmu usvojilo je izvješće ‘Konkretni budući ciljevi sistema odgoja i obrazovanja,  gdje je svakako, radi potpunije promidžbe kulture , potrebno izdvojiti područje međuljudska, međukulturna i društvena kompetencija.

Međuljudska kompetencija pokriva sve oblike ponašanja kojima pojedinac treba ovladati da bi mogao na učinkovit  i konstruktivan način sudjelovati i rješavati sukob u društvenom životu, u interakciji s drugim pojedincima (ili grupama) u osobnom, obiteljskom i javnom kontekstu.

  • Razumijevanje kodova ponašanja i općeprihvaćenog  ponašanja koje se promiče u raznim društvima.
  • Svijest o konceptima poput pojedinca, grupe, društva, kulture i povijesnog razvitka tih koncepata.
  • Znanje o tome kako sačuvati svoje dobro zdravlje, higijenu i prehranu vlastite obitelji.
  • Razumijevanje međukulturne dimenzije europskog i ostalih društava.

Da bi se odgovorilo izazovima vremena i zahtjevima koji se postavljaju pred odgojem i obrazovanjem razvijaju se novi koncepti škola, aktivna, moderna, kvalitetna, efektivna, djelotvorna škola …a sve u želji izgradnje škole spremne i sposobne odgovoriti, kako individualnim potrebama pojedinca tako potrebama društvene zajednice u izazovima budućnosti.  Takav, fleksibilni obrazovni sistem temelji se na procesu učenja i poučavanja koji predstavlja integraciju pristupa baziranog na ključnim kompetencijama i životnim vještinama.

Poboljšanje kvaliteta škole je niz istodobnih i opetovanih procesa kojima škola: poboljšava rezultate, gradi kapacitet za provedbu promjena, definira pravac u kojem se kreće, ocjenjuje svoju postojeću kulturu i radi na razvijanju svojih kulturnih normi, ima strategije za postignuće svojih ciljeva, jača unutarnje uvjete, prati i ocjenjuje svoj proces, napredak, uspješnost i razvoj i po svojoj prirodi uključuje program kulturne i javne djelatnosti škole.

Program kulturne i javne djelatnosti škole

 Osnovne škole u BiH za svaku školsku godinu  kreiraju godišnji plan i program rada kao

temeljni dokument koji ima jasnu proceduru usvajanja. Metodologija izrade  uz mala odstupanja, ovisno od preporuka nadležnih obrazovnih vlasti, uključuje sve segmente rada škole. U program je integrisan:

Program kulturne i javne djelatnosti rada škole, negdje kao poseban, samostalni  dio ili pak kao set različitih aktivnosti koje se odnose na kulturnu i javnu djelatnost škole.

Kulturna i javna djelatnost škole, u najširem smislu, obuhvaća raznovrsne pedagoške, društvene, radne, kulturno – umjetničke, tehničke, sportske i druge aktivnosti koje škola ostvaruje svojom ukupnom aktivnošću u školskoj, lokalnoj i široj društvenoj zajednici.

Javnom i kulturnom djelatnošću uspostavlja se mnogostruko uzajamno djelovanje između škole kao obrazovne ustanove i njene lokalne i društvene sredine.

Obilježja programa, sadržaj, oblici, intenzitet, kulturna funkcija programa zasigurno traže jedan studiozan istraživački pristup ali ono što “lako pada u oči” na prostoru BiH je realizacija aktivnosti: Povodom prijema učenika prvog razreda; Povodom Dana škole te Povodom vjerskih blagdana, te kao takav program zasigurno nije usmjeren razvoju međukulturnih i društvenih kompetencije koje podrazumijevaju:

  • Sposobnost konstruktivnog komuniciranja u raznim društvenim situacijama (toleriranje stajališta i ponašanja drugih, svijest o individualnoj i kolektivnoj odgovornosti).
  • Sposobnost stvaranja povjerenja i empatije prema drugim pojedincima.
  • Sposobnost otkrivanja  frustracija na konstruktivan način (kontroliranje agresivnosti i nasilja ili obrazaca samouništavanja).
  • Sposobnost uspostavljanja stupnja odvajanja profesionalne i osobne sfere  života i sprečavanje prenošenja profesionalnog sukoba u osobnu domenu.
  • Svijest i razumijevanje nacionalnog kulturnog identiteta u interakciji s kulturnim identitetom Europe i ostatka svijeta; sposobnost da se uoče i shvate različita stajališta koja su posljedica različitosti.

Dakle, potrebna su nam promišljanja kako Program kulturnog i javnog djelovanja škole staviti u funkciju obogaćene promidžbe opredjeljenosti za poštovanje i suživot naroda i kultura BiH, prihvatanje univerzalnih društveno-kulturnih vrijednosti, novih standard u svim životnim područjima uz istodobno čuvanje vlastitih kulturnih identiteta.

Osiguranje kvalitete Programa kulturne i javne djelatnosti škole

Osiguranje kvaliteta postaje imperativ u svim djelatnostima. Ukoliko prihvatimo određenje kvaliteta kao” Kvalitet koji odgovara namjeni, postiže se optimalnim resursima”, tada područje vrednovanja kvaliteta rada škole predstavlja zahtjevan i kontinuiran proces. Evropska unija je, uvažavajući činjenicu o postojanju različitih sistema obrazovanja, nastojala unaprijediti jasnoću i predanost utvrđivanju zajedničkih ključnih kriterijuma u osiguranju kvaliteta.

Osiguravanje kvalitete u općem obrazovanju temelji se na odgovornosti obrazovnih ustanova za postizanje ishoda učenja i razvijenim kompetencijama učesnika. Savremena pitanja u vezi osiguranja kvalitete, sa nužnim promjenama i sveobuhvatne reforme obrazovnog sistema dotiču i pitanje  pronalaženje modela razvoja i unapređenja suštinske podrške razvoju programa kulturne i javne djelatnosti škole. Ponuđeni pristupi mogu biti eksterni i interni i svaki od njih podrazumijeva postojanje indikatora i stručnost u primjeni instrumentarija praćenja kvaliteta. Utvrđivanje indikatora kao empirijskih podataka kvantitativne i kvalitativne prirode, te izrada indikatora kao i neophodnog instrumenta za praćenje i procjenu programa je složen i zahtjevan proces kako bi njihovom primjenom osigurali objektivan način donošenja zaključaka o kvaliteti što bi dalje omogućilo kreiranje plana daljeg razvoja i unapređenja. Za dobijanje kvantitativnih podataka    mogu pomoći pitanja:

  • Koliko učenika/ca je uključeno u programske aktivnosti kulturne djelatnosti škole?
  • Koliko nastavnika je uključeno kao nositelji programskih aktivnosti?
  • Koliko roditelja, institucija iz lokalne zajednici je učesnik/konzument programa?
  • Koliko je aktivnosti planirano u realizaciji programa?

Druga dopunska pitanja koja mogu pomoći u praćenju i osiguranju kvaliteta su pitanja: da li kulturna djelatnost sastavni dio školskih dokumenata, školskih razvojnih planova, na koji način se planira, realizuje i procjenjuje nastavni i vannastavni rad/aktivnost,na koji način se ostvaruje process poučavanja i učenja o kulturi,na koji način učenici/ce dobijaju podršku za učešće,  koja su obilježja kulturne klime u školi, koliko je prisutno stručno usavršavanje i razvoj kompetencija nastavnika za oblast afirmacije kulturnih vrijednosti, na koji način se ostvaruje kulturna povezanost škole i zajednice te na koji način se koriste kulturni resursi lokalne zajednice.

Nužno se postavlja pitanje usklađenosti programa kuluturne i javne djelatnosti škole sa strategijom kulturne politike u Bosni i Hercegovini

To je pitanje kako kulturna djelatnost škole može markirati  i zastupati  ciljeve i instrumente  razvoja kulture u Bosni i Hercegovini za dugoročno razdoblje, kulture u širem i kulture u užem smislu, institucija kulture, umjetnosti i kulturnih industrija, kulturnog naslijeđa, kulturnih odnosa, te međusektorskog djelovanja.

 Smjernice za unapređenje programa Kulturne i javne djelatnosti škola

Savremena pitanja u vezi osiguranja kvalitete, sa nužnim promjenama i sveobuhvatne reforme obrazovnog sistema dotiču i pitanje pronalaženje modela unapređenja i suštinske podrške razvoju programa kulture u školskoj zajednici. Termin kultura školske zajednice predstavlja najširi “milje” unutar koga se oživotvoravaju univerzalni kulturni i demokratski principi i vrijednosti. Škola kao zajednica promiče kulturu u globalnom razvojnom okruženju, izrastanju iz tradicionalne u savremenu školu, pri čemu program kulturne djelatnosti predstavlja značaj agens promicanja kulturnih vrijednosti. .

Polazeći od značaja i zahtjevnosti osiguranja kvaliteta programa kulturne djelatnosti škole bilo bi dobro:

  • Potrebno je razvijati svijest o kulturi, podsticati nove inicijative u institucionalnoj i subinstitucionalnoj sferi kulture, partnerstvo s drugim sektorima kao i međunarodna partnerstva,
  • Školske zajednice senzibilizirati o strategiji kulturne politike u Bosni i Hercegovini, koja bi bila u funkciji upotrebe svih raspoloživih resursa od finansijskih do naučnih i umjetničkih, postavlja se kao prioritetan zadatak s ciljem razvoja kulturnog kapitala radi postizanja glavnog dugoročnog cilja a to je kulturno održivi razvoj,
  • Jačanje kompetencija menadžmenta škola za afirmaciju metodološko-tematske postavke koja neizbježno zahvata procese karakterističan za postindustrijsko doba, a time i za jednu novu poziciju kulture koja je anticipirana i u nekoliko dokumenata Evropske unije koji se odnose posebno na  aktuelne kulturne trendove, posebno u (a) domenu obrazovanja, (b) domenu zaštite i promocije kulturnog kapitala i (c) domenu kulturne industrije.
  • Aktuelizirati implementaciju principa u  razvoju programa  kulturnog djelovanja škole: (1) razvoju kulturnog identiteta, (2) uzimanju u obzir multikulturalne raznolikosti BiH , Evrope i svijeta, (3) podsticanju kreativnosti u svim njenim oblastima i (4) podsticanju učešća svih u kulturnom životu, (5) podiže opći nivo kulturne kreativnosti (inteligibilnosti) u zajednici,
  • Obogatiti istraživanja, kreirati indikatore kvalitete programa kulturnog djelovanja škole te osigurati finansijske, tehničke i druge uslove za razvoj programa;

Zaključak:

Uvažavajući činjenicu da je BiH dio evropskog prostora, ,  potrebu  poštivanja načela Evropske kulturne konvencije (i ostalih dokumenata koji definiraju Evropu kao kulturnu cjelinu), unoseći adekvatan nivo funkcionalne podudarnosti (kompatibilnosti) s kulturnim modelima koji dominiraju u drugim evropskim zemljama, program kulturne i javne djelatnosti škole je dodatni benefit za razvoj kompetentnih učenika/ca i društvene zajednice u cjelini. Kreiranje  programa kulturnog i javnog djelovanja škola  koji u sebi integriše  afirmiranje kulturnih vrijednosti u BiH u svijetu i ukazivanje na bogatstvo i kulturnu raznolikost koju posjedujemo,  je proces koji bi u narednom periodu trebao dobiti na značaju, posebno ako se zna  da je takav kulturno osjetljiv program način izgradnje stabilne i produktivne višenacionalne zajednice, utemeljena na vrijednostima koje, istovremeno, afirmiraju  kapacitet svake nacionalne kulture da se samooblikuje i razvija u duhu svojih tradicionalnih premisa, ali i  stalnu inovativnu potenciju svake kulture da učestvuje u stvaranju zajedničkih  kulturnih vrijednosti.