0

Trinaest priča novog glasa u bosanskohercegovačkoj književnosti za djecu, Denise Karahasan, predstavljaju dobar spoj talenta za pisanje i znanja iz oblasti pedagogije. Sa jedne strane, ove priče njeguju književno naslijeđe Ahmeda Hromadžića i to ne na način oponašanja stila ili tema o kojima piše, već jednostavnošću i jezikom koji je djeci blizak, razumljiv, zanimljiv, i koji istovremeno traži njihovu kognitivnu aktivnost, kao i korištenje mašte.

Pedagoški aspekt ovih priča je njihov poseban kvalitet. Zahvaljujući iskustvu u neposrednom radu sa djecom, autorica se malim čitaocima obraća na način koji im je zanimljiv, blizak i pristupačan, ali i pedagoški odmjeren. Autorica teme, koje su značajne i u odgajanju djeteta, pametno raspoređuje na trinaest međusobno povezanih priča, u kojima male čitaoce podsjeća i na ostale priče koje su do sada čuli ili čitali, učeći ih na taj način da književno djelo nikad ne stoji samo za sebe, već je uvijek u (aktivnom) odnosu sa ostalim književnim djelima.

(iz recenzije mr književnosti, književni kritičar Ljajić)