0

(preuzeto iz priručnika „Kako ostvariti uspješan kontakt sa učenicima“, Bonnie Miller)

Stidljivo dijete

Stidljiva djeca su nježna, introvertna i kreativna. Stidljivost je često naslijeđena osobina, ali ona može biti i rezultat odgoja, porodičnih problema, teškoća sa govorom ili učenjem, prilagođavanja novoj sredini, lošeg mišljenja o samom sebi ili ismijavanja od strane vršnjaka. Stidljivost može biti adaptivni odgovor na potencijalno preteću situaciju, a prerasta u problem kada postane smetnja u društvenom životu ili rezultatima u školi. Kada prevlada strah od kritike, grešaka ili preuzimanja rizika, ili kada introvertno dijete postane izolirano od svojih vršnjaka, tada je takvom djetetu potrebna pomoć. Ovo povlačenje može rezultirati usamljenošću i stvoriti vrzino kolo stalnog odbacivanja od strane vršnjaka.

Šta nastavnici mogu učiniti:
– Govoriti polako i nježno. Dati djetetu vremena da odgovori na pitanje.
– Prihvatiti „kompletno dijete“. Stidljivost je tek jedna od osobina djeteta.
– Izgrađivati samopoštovanje tako da dijete stekne sigurnost i samopuzdanje pri preuzimanju rizika i ulasku u nove situacije. Naglasiti jake strane, ali ne pretjerivati sa entuzijazmom ili javnim pohvalama jer to djetetu može biti neugodno.
– Neka dijete pomaže mlađim učenicima ili da konstruktivan doprinos školi na druge načine.
– Učvrsti pozitivne društvene sposobnosti i odgovarajuću društvenu interakciju sa vršnjacima.
– Pokazati empatiju kada dijete oklijeva da uđe u novu situaciju. „Ponekad je teško odmah se odlučiti na nešto novo, ali siguran /na sam da ćeš brzo biti spreman/na.“
– Dopustite stidljivom djetetu da se zagrije za novu situaciju. Unaprijed je najavljujte. Pokušajte je isprobati i dajte djetetu vremena za prilagođavanje. Budite strpljivi.
– Nježno tražite od djeteta da učestvuje, ali nemojte ga prisiljavati.
– Pomozite drugoj djeci da prihvate stidljivog učenika.

Obeshrabreno dijete

Dijete svakom zadatku pristupa sa „ne mogu“. Ovo je često nesigurno dijete koje se brine i boji da ne pogriješi. Poraženo dijete je često odbačeno od svojih vršnjaka, kojima su draža aktivnija djeca.

Šta nastavnici mogu učiniti:
– Pokloniti pažnju pojedincima i ohrabriti ih. Graditi samopoštovanje. Pomoći djetetu da se vidi u pozitivnijem svjetlu.
– Gledati kompletno dijete i njegovu snagu u nenastavnim i nastavnim oblastima.
– Osnažiti dijete. Stvoriti prilike za dijete da bude uspješno i korisno u razredu.
– Podstaći dijete da sudjeluje u razgovorima i aktivnostima u kojima se ne traže tačni i pogrešni odgovori.
– Uvjeriti se da je dijete razumjelo šta se od njega traži i da ima potrebne materijale.
– Ohrabriti učenika da postavlja legitimna pitanja koja će mu pomoći da shvati postupak i pomoći mu da zadatak dovede do kraja.
– Ignorirati „ne mogu“ i ponašati se kao da znate da će dijete uraditi zadatak.
– Ponudite izbor po pitanju problema koje će rješavati prvo, kojom olovkom će pisati, itd.
– Pohvalite trud i nagradite ga za pokušaje i preuzimanje odgovornosti.

Učenici koji varaju

Ovo dijete se boji da ne može uspjeti bez prepisivanja iz knjige, pisanja na dlanu ili prepisivanja od drugih učenika.

Šta mogu nastavnici učiniti:
– Izbjegavati konfrontaciju i etiketiranje učenika. Razgovarati s njim nasamo.
– Shvatiti da je cilj učenika da bude uspješan, a varanje može biti rezultat straha od neuspjeha i nedostatka pouzdanja da svoj cilj može ostvariti bez korištenja nedozvoljenih sredstava.
– Odvojiti djelo od počinitelja. Prihvatiti dijete, ali ne i postupak.
– Zapamtiti da je vaš cilj zaustavljanje nepoštenih postupaka, a ne kažnjavanje djeteta.
– Jasno reći šta očekujete. „Očekujem da svi učenici sami urade ovaj test“.
– Odmaknuti djecu jedne od drugih da se izbjegne prepisivanje.
– Pokazati djetetu da vjerujete da će ono ubuduće pošteno raditi. „Znam da ćeš postići odlične rezultate na testu, bez varanja, kada se dobro pripremiš. Siguran/na sam da će tako biti drugi put.“

Hvalisavac

Učenik govori manirom „sve znam“ ili je osoba koja se hvali svojim znanjem i uspjesima. Često egocentrična i natjecateljskog duha, ova djeca ponekad osjećaju nesigurnost i zahtjevaju da budu glavni i uvijek u središtu pažnje.

Šta mogu nastavnici učiniti:
– Prepoznati u učeniku naglašenu potrebu da pripada i da se osjeća važnim. Stvarati prilike za ovakvo dijete da ove ciljeve ostavri na odgovarajući način.
– Pokazati djetetu da nema potrebe da se pravi važan da se hvali ili da bude najbolji kako bi dobio naklonost nastavnika i svojih vršnjaka.
– Pokloniti djetetu pozitivnu pažnju prije nego je on zatraži na negativan način.
– Pohvaliti ga kada uvažava druge, čeka na svoj red, dijeli stvari sa drugima ili daje komplimente drugim učenicima.
– Stvoriti djetetu priliku da demonstrira odgovornost, uključujući obaveze u razredu.
– Fizički se približiti učeniku kada se počne praviti važan. Pogledati ga, ili dodirnuti po ramenu, ili reći „molim te“.
– Posavjetovati se nasamo s djetetom. Dati mu do znaja da vam je stalo. Reći „Neću da druga djeca misle loše o tebi.“
– Reći „To je zanimljivo razmišljanje, šta vi ostali mislite o tome“.
– Ukoliko dijete u toku razgovora ne dozvoljava drugima da išta kažu, reći, „Dajmo i drugima šansu da odgovore na sljedeće pitanje.“

Novi učenik

Ponekad se djetetu koje dolazi u novu sredinu situacija čini prjetećom, pogotovo ako je to na početku školske godine.

Šta mogu nastavnici učiniti:
– Ako je moguće, saznati što više o djetetu i njegovoj porodičnoj situaciji prije nego se dijete pojavi prvi dan u školi. Održati sastanak s djetetom i njegovom porodicom. Upoznati se sa djetetovim zanimanjima i hobijima, kao i sa ostalim karakteristikama djeteta i porodice.
– Pripremiti razred za novog učenika. Smisliti načine na koje oni mogu pomoći novom učeniku. Pomoći im da shvate kako je biti u novoj situaciji u kojoj nikoga ne poznajete.
– Odrediti mu druga koji će mu pomoći da se navikne na školsku svakodnevnicu.
– Neka se učenici pojedinačno predstave i predoče školska pravila novom učeniku.

Agresivac

Ovo dijete je često agresivno, hvalisavo, „opasno“, promjenjivog temperamenta i indiferentno prema osjećajima druge djece. Agresivac je često zainteresovan isključivo za svoje zadovoljstvo i može koristiti drugu djecu da bi bilo po njegovom. Ovo dijete može imati nisko mišljenje o sebi, osjećati se povrijeđenim i možda osjećati moć i važnost jedino kada plaši one koje su slabiji. Moguće je da je ovo dijete zlostavljano kod kuće od strane roditelja ili braće i sestara, te da sličnu vrstu nasilja prenosi na drugu osjetljivu djecu.

Šta mogu nastavnici učiniti:
– Uspostaviti demokratska, fer i jasna razredna pravila ponašanja i uvijek ih se pridržavati. Verbalana omalovažavanja, kao i fizička zlostavljanja, ne mogu biti tolerirana i moraju biti trenutno sankcionirana.
– Razviti odnos povjerenja sa učenikom i pokušati podstaći odanost.
– Odvojiti djelo od počinitelja. Neka dijete zna da ga volite ali da nećete tolerirati njegovu fizičku i verbalnu agresivnost prema drugima.
– Pohvaliti ga za odgovarajuće ponašanje i izbjegavati poklanjati mu pažnju za neodgovarajuće ponašanje.
– Stvarati prilike da dijete privuče pažnju na društveno prihvatljiv način.
– Insistirati na poštovanju – sebe, njega i drugih učenika.
– Pokušati razviti empatiju. Pitati ga kako se drugi osjećaju u određenoj situaciji.
– Pomoći agresivnom djetetu da identificira i izrazi svoja osjećanja na pravi način. Razgovarati sa njima nasamo o osjećaju nesigurnosti i povrijeđenosti.
– Istražiti moguće probleme u učenju i/ili u manjku pažnje i poduzeti korake koji utiču na poboljšanje. Možda se dijete ponaša na ovaj način da bi pokrilo osjećaje ili neadekvatnost.
– Roditeljima objasniti svoju zabrinutost u vezi agresivnog ponašanja njihovog djeteta i posljedice koje takvo ponašanje nosi prema školskim pravilima. Saznati da li se dijete slično ponaša kod kuće ili u susjedstvu. Tražiti sugestije od roditelja. Utvrditi sistem redovne komunikacije sa roditeljima o iznimno zabrinjavajućim incidentima ili napretku.
– Biti spreman uočiti znake zlostavljanja u porodici i o tome obavijestiti nadležne institucije.
– Podučiti drugi djecu vještinama odbrane, kako da se udalje kad su suočeni s njegovim agresivnim ponašanjem.
– Izbjeći konfrontaciju i borbu za vlast. Trijumf nad autoritativnim osobama daje ovom učeniku osjećaj moći i zadovoljstva.
Ne tjerati učenika u psihološki ćorsokak gdje će se on osjetiti pod prijetnjom i misliti da se mora „dokazati“.
– Osmisliti aktivnosti kojima će se iskazati potencijal za pozitivno liderstvo.
– Pomoći mu da svoju energiju konstruktivno usmjeri. Pokušati sa sportskim i drugim aktivnostima u kojima se cijeni snaga i takmičarski duh.