Status predmeta Likovna kultura u našoj je zemlji gotovo oduvijek bio vrlo nizak, što je rezultat percipiranja nastave likovne kulture kao rekreativnog i neobaveznog školskog predmeta, u kojem vlada preslobodna mogućnost valorizacije učenika / učenica na osnovu osobnog ukusa nastavnika / nastavnice. Rezultat je to uglavnom neshvaćene koncepcije ovog predmeta, a što je posljedica društvenog neshvaćanja same umjetnosti na temeljima koje su stvorena načela ovog nastavnog predmeta. Uz pojam umjetnosti se vežu pojmovi kao što su „osjećaj“, „mašta“, „inspiracija“ i „subjektivnost“.
Umjetnost je teoretska i misaona disciplina čija je korist za društvo duhovnog karaktera. Udžbenik likovne kulture je kao i do sada podijeljen na pet poglavlja: LINIJU, BOJU, PLOHU, POVRŠINU I MASU I PROSTOR. Ove oblasti su proširene i prilagođene uzrastu učenika / učenica.
Udžbenik predstavlja veliko olakšanje u potrazi za metodičkim načinima objašnjavanja učenicima / učenicama likovnih pojmova, kao što su: „strukturne crte“, „lokalne boje“, „tonska modelacija“, “linijski istanjena masa“. Udžbenik ima zadatak da ga učenik / učenica prigrlili kao zamjenu za zanimljive slikovnice s vrhunskim likovnim prilozima – umjetničkim djelima. Roditelji napokon u rukama imaju jednoznačan način provjeravanja.
Udžbenik Likovna kultura za sedmi razred devetogodišnje osnovne škole odobren je od Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke i kao takav koristi se u većini škola u Federaciji Bosne i Hercegovine.