Kreativnost naša „mala“

Piše: Eva Rajković, nastavnik RN u Osnovnoj školi „Bila“, Vitez

Tema: Aktivno usmjeravanje kreativnog mišljenja djece

Kreativnost znači nešto novo napraviti, ali „novo” je širok pojam, to može biti neka kompleksna građevina, ali također i samo neka misao… Razlikujemo tzv. veliku i malu kreativnost.

Velika kreativnost podrazumijeva poseban talent, znanje, angažiranost, umjetnost koja uzrokuje promjene u ljudima i svijetu…

Mala kreativnost je ona koju posjeduje većina ljudi, a vidimo ju u malim svakodnevnim stvarima, bilo virtuoznošću u ispunjavanju svih dnevnih obveza ili u isprobavanju novih recepata…

Kreativni ljudi su najčešće: vrlo inteligentni, motivirani unutarnjom željom za djelovanjem, sigurni u sebe, znatiželjni, otvoreni za promjene i rado prihvaćaju izazov.

Kako nastaje kreativnost?

Nove ideje često nam se rađaju kad mozak „nije uposlen” tj. kad nam misli slobodno lutaju. Znanstvenici su otkrili da je za stvaranje novih predodžbi također potrebno i iskustvo (sjećanje i prethodno znanje o nečemu). Kreativni ljudi imaju učestalu komunikaciju između dijela mozga koji se bavi slobodnim mišljenjem i onog dijela koji priziva znanja i sjećanja. To im pomaže da aktivno procijene što je realno, koja ideja je ostvariva, a koja ne.

Možemo li svakodnevno „malo” kreativno mišljenje svojih učenika aktivno usmjeravati?

  • Da! Barem malo! Možda rezultati neće biti dugotrajni, ali vrijedi pokušati!

Kako možemo poticati kreativnost kod djece?

            Općenito, da bi se kreativno razvila, djeci trebaju jednaki preduvjeti kao i odraslima: što je moguće više slobode i dobrog raspoloženja, poticajno okruženje i što manje moguće ograničenja.

Jaslička dob

U ovoj dobi djeca tek stječu nova znanja i iskustva i njihovo mišljenje nije „ukalupljeno” nego su njihove ideje svježe i samo njihove.

  • Odgajatelji u jaslicama imaju to zadovoljstvo da daju početnu klicu kreativnog mišljenja, bez nametanja okvira i šablona omogućujući djeci rad u dobrom raspoloženju uz pravila koja ih previše ne ograničavaju.
  • Jedan od načina koji je dao dobre rezultate jeste promatrati djecu što rade pa im na osnovu toga dati materijale s kojima mogu dalje eksperimentirati.
  • Često su to aktivnosti sortiranja, ubiranja, ili nošenja raznih predmeta pri čemu su ponavljajuće aktivnosti veoma bitne za djecu tog uzrasta.

 

Vrtićka dob

Djeca imaju više iskustva i i već su stekla neke obrasce ponašanja i pravila i samim time misle manje slobodno nego jaslička djeca.

Odgajatelji mogu podržavati stvaranje novih ideja tako što će:

  • ponuditi uvijek nove i nepoznate predmete i materijale (interes, znatiželja)
  • dopustiti dječju percepciju svijeta osjetilima (dodirom, mirisom, okusom,..)
  • poticati ih na pričanje, slušati ih, djeca neopterećena znanjem i iskustvom dolaze do novih ideja

 

Školska dob

Za školsku, osobito za uzrast razredne nastave, vrijede iste opće preporuke kao i za mlađu djecu, no učitelji moraju istovremeno ostvariti dva cilja, da učenici usvoje činjenično znanje i da samostalno misle.

Ono što učitelj može primijeniti u svakodnevnoj  školskoj praksi jeste:

  • omogućiti kontakt s vršnjacima (njihove ideje, razmjena mišljenja i diskusija vodi do daljnjeg razmišljanja o temi…
  • postavljati pitanja umjesto nuditi rješenja
  • formulirati pitanja (Što je to? umjesto Je li to …?)
  • zadati zadatak bez pritiska (Izmisli! umjesto Napiši što više…!)

 

Primjeri dječjeg prikaza igre prije nego usvoje neke šablone perspektive:

Na pitanje: „Što je to?” kod ovih radova stigao je i više nego iscrpan odgovor. 🙂

 

Primjeri dobre prakse poticanja kreativnog mišljenja:

Zadatak:  Što imaju zajedničko ove 3 riječi?

Neki od kreativnijih odgovora su bili:

MAČKA, RIJEKA, SAKSIJA: plivanje, vodopad, piće, zemlja, slovo A na kraju, nastradam od mame u sva 3 slučaja (ako dira mačku, razbije saksiju ili se približi rijeci)

STOL, ZGRADA, SAT: ručak, sastanak, pauza, posao, učenje, škola, restoran, stoji, starenje, raspadanje, rušenje, brojanje,…

 

Zadatak: Smisli za što se još može uporabiti… kvačica za rublje, čačkalica …

Ono što je uočljivo kod ovih radova jeste da su neka djeca imala tek jednu ili dvije ideje, a nekima, kreativnijima su trebala i tri papirića.

 

Kreativno P

Pusti glazbu i ostavi da misli lutaju neko vrijeme

  • Promijeni okruženje (crtaj livadu ležeći potrbuške na travi)
  • Prošeći prije radnog zadatka Prizovi sjećanje

Promijeni perspektivu       Putuj kući, u školu, k prijatelju birajući uvijek novi put

  •         Probaj spavati na drugoj strani kreveta, probudi se s novim mislima
  • Pokušaj slikati sreću rukom koja nije tvoja dominantna ruka

Papiru povjeri svoje misli riječju ili crtežom

                                                    Piši zadaću uvijek na nekom drugom mjestu

Gledaj u plavu ili zelenu (simboliziraju i potiču otvorenost, rast i razvoj)

Ne ograničavajmo dječju kreativnost svojim predodžbama stvarnosti!
Zaboravimo šablone!