Kreativnost naša „mala“
Piše: Eva Rajković, nastavnik RN u Osnovnoj školi „Bila“, Vitez
Tema: Aktivno usmjeravanje kreativnog mišljenja djece
Kreativnost znači nešto novo napraviti, ali „novo” je širok pojam, to može biti neka kompleksna građevina, ali također i samo neka misao… Razlikujemo tzv. veliku i malu kreativnost.
Velika kreativnost podrazumijeva poseban talent, znanje, angažiranost, umjetnost koja uzrokuje promjene u ljudima i svijetu…
Mala kreativnost je ona koju posjeduje većina ljudi, a vidimo ju u malim svakodnevnim stvarima, bilo virtuoznošću u ispunjavanju svih dnevnih obveza ili u isprobavanju novih recepata…
Kreativni ljudi su najčešće: vrlo inteligentni, motivirani unutarnjom željom za djelovanjem, sigurni u sebe, znatiželjni, otvoreni za promjene i rado prihvaćaju izazov.
Kako nastaje kreativnost?
Nove ideje često nam se rađaju kad mozak „nije uposlen” tj. kad nam misli slobodno lutaju. Znanstvenici su otkrili da je za stvaranje novih predodžbi također potrebno i iskustvo (sjećanje i prethodno znanje o nečemu). Kreativni ljudi imaju učestalu komunikaciju između dijela mozga koji se bavi slobodnim mišljenjem i onog dijela koji priziva znanja i sjećanja. To im pomaže da aktivno procijene što je realno, koja ideja je ostvariva, a koja ne.
Možemo li svakodnevno „malo” kreativno mišljenje svojih učenika aktivno usmjeravati?
Kako možemo poticati kreativnost kod djece?
Općenito, da bi se kreativno razvila, djeci trebaju jednaki preduvjeti kao i odraslima: što je moguće više slobode i dobrog raspoloženja, poticajno okruženje i što manje moguće ograničenja.
Jaslička dob
U ovoj dobi djeca tek stječu nova znanja i iskustva i njihovo mišljenje nije „ukalupljeno” nego su njihove ideje svježe i samo njihove.
Vrtićka dob
Djeca imaju više iskustva i i već su stekla neke obrasce ponašanja i pravila i samim time misle manje slobodno nego jaslička djeca.
Odgajatelji mogu podržavati stvaranje novih ideja tako što će:
Školska dob
Za školsku, osobito za uzrast razredne nastave, vrijede iste opće preporuke kao i za mlađu djecu, no učitelji moraju istovremeno ostvariti dva cilja, da učenici usvoje činjenično znanje i da samostalno misle.
Ono što učitelj može primijeniti u svakodnevnoj školskoj praksi jeste:
Primjeri dječjeg prikaza igre prije nego usvoje neke šablone perspektive:
Na pitanje: „Što je to?” kod ovih radova stigao je i više nego iscrpan odgovor. 🙂
Primjeri dobre prakse poticanja kreativnog mišljenja:
Zadatak: Što imaju zajedničko ove 3 riječi?
Neki od kreativnijih odgovora su bili:
MAČKA, RIJEKA, SAKSIJA: plivanje, vodopad, piće, zemlja, slovo A na kraju, nastradam od mame u sva 3 slučaja (ako dira mačku, razbije saksiju ili se približi rijeci)
STOL, ZGRADA, SAT: ručak, sastanak, pauza, posao, učenje, škola, restoran, stoji, starenje, raspadanje, rušenje, brojanje,…
Zadatak: Smisli za što se još može uporabiti… kvačica za rublje, čačkalica …
Ono što je uočljivo kod ovih radova jeste da su neka djeca imala tek jednu ili dvije ideje, a nekima, kreativnijima su trebala i tri papirića.
Kreativno P
Pusti glazbu i ostavi da misli lutaju neko vrijeme
Promijeni perspektivu Putuj kući, u školu, k prijatelju birajući uvijek novi put
Papiru povjeri svoje misli riječju ili crtežom
Piši zadaću uvijek na nekom drugom mjestu
Gledaj u plavu ili zelenu (simboliziraju i potiču otvorenost, rast i razvoj)
Ne ograničavajmo dječju kreativnost svojim predodžbama stvarnosti!
Zaboravimo šablone!