Kada govor zakasni- Uzroci

Piše: Edinalda Jakubović dipl. defektolog oligofrenolog

Svi željno očekujemo da naše dijete kaže prve riječi, ali to može biti razočaravajuće i zabrinjavajuće ukoliko one sporo dolaze. U narednim tekstovima s vama ću podijeliti neka moja iskustva i ideje o razvoju komunikacijskih sposobonosti kod djece predškolske dobi, aktivnostima u kući i u programima predškolskog obrazovanja.
Iako govor kod svakog djeteta mora proći iste faze razvoja i razvija se na prilično isti način kod svakog djeteta, tempo govora ipak može znatno varirati od djeteta do djeteta. U svom radu uvijek nastojim programe edukacije i rehabilitacije provoditi u prisustvu roditelja, kako bih pokazala neke od principa i metoda koje podstiču pravilan razvoj komunikacijskih sposobnosti kod djeteta, a koje roditelji mogu koristiti u igri sa svojim mališanima i na taj način pružiti svoj doprinos pravilnom razvoju komunikacijskih sposobnosti kod djeteta. Radeći na takav način, shvatila sam da mnogi roditelji ne poznaju faze razvoja govora te da nekim svojim postupcima i ponašanjem samo otežavaju razvoj komunikacijskih sposobnosti i potpomažu i pasiviziraju razvoj organa za govor.

Šta može uzrokovati kašnjenje govora?
Naslijeđe i temperament mogu prouzrokovati kašnjenje u govoru, jednako kao i roditelji koji predviđaju svaku djetetovu potrebu („Ti želiš svoju flašicu?“), ne ostavljajući djetetu mogućnost da izrazi/izgovori svoju potrebu. Na taj način dijete postaje pasivno u komunikaciji.
Oduvijek je prisutno uvjerenje da se dječaci i djevojčice mogu razlikovati u govornim vještinama i sposobnostima. Pa tako kažemo da djevojčice mogu progovoriti prije dječaka, ali i da govor djevojčica može biti mnogo bogatiji od govora dječaka. Zaista postoje razlike u odnosu na vrijeme progovaranja i komunikaciju između dječka i djevojčice.
Dječaci mogu razviti govor kasnije u odnosu na djevojčice, iako je obično u pitanju samo jedan do dva mjeseca kašnjenja. Oko 16 mjeseci dječaci koriste prosječno 30 riječi, a djevojčice imaju tendenciju da koriste oko 50 riječi.
„Razlog tome leži u sljedećim činjenicama. Poznato je da se dječaci tokom igre fokusiraju na grube motorne radnje, a da se djevojčice više zanimaju finim motornim radnjama. To nas dovodi do zaključka da je fina motorika usko vezana za verbalnu komunikaciju. Kada djeca koriste igračke i sudjeluju u aktivnostima koje stimulišu finu motoriku prstiju i šake, istovremeno stimulišu i centar za razvoj govora u kori velikog mozga. Iz tog razloga su veoma važne vježbe i aktivnosti za stimulaciju fine motorike u ranoj dječijoj dobi.“
Djeca rođena ranije su djeca kod koje je očekivano da se govor javi nešto kasnije, ali uz pravilnu govorno – jezičku stimulaciju, ta djeca sustignu svoje vršnjake.
Stručnjaci procjenjuju da čak 50% djece predškolske dobi imaju neki od poremećaja u jeziku i govoru, odnosno u komunikaciji.
Navode da je razlog tome, između ostalog i prerani i dugotrajni boravak djece ispred tv ekrana kao i povećanom upotrebom savremenih tehnoloških inovacija ( tableta, telefona, računara…).
„Djeca zaista sve uče kroz igru, koja i omogućava da uče uživo, odnosno u tri dimenzije. Te tri dimenzije su dubina, pokretljivost i odnos sebe u odnosu na druge. Međutim, danas se djeca sve manje igraju, a sve više se zabavljaju gledajući crtane filmove. To je veoma loša navika jer je to jednosmjerna komunikacija i ni u kom slučaju ne podstiče razvoj komunikacijskih sposobnosti.“
„Svako dijete će gledajući crtane filmove pokušati da bude interaktivno odnosno da se uključi i pokuša da komunicira sa likovima iz crtanih filmova. Da li će u tome uspjeti? Naravno da NE, od strane likova sa TV ekrana dijete će biti ignorisano jer TV program teče dalje i to naravno nije moguće ostvariti. Dijete će pokušati čak nekoliko puta biti u interakciji sa likovima iz crtanih filmova. Ono što će se dogoditi kod djeteta koje je izloženo TV ekranu i gledanju crtanih filmova jeste da će dijete poprimiti taj način komuniciranja odnosno shvatit će da ukoliko mu se likovi iz crtanih filmova nisu obratili kada je pokušalo biti interaktivno sa njima, to nećete uraditi ni vi.“
Malo dijete nije u mogućnosti napraviti razliku između osoba i slike na TV ekranu kada je u pitanju komunikacija. Sve to dijete shvata na način da se niti vama, niti bilo kome neće pokušati obratiti, jer kada je to pokušalo sa likovima iz crtanog filma dobilo je slijedeću poruku: „ Bez obzira što ja želim i kako želim da se uključim nikakav odgovor niti satisfakciju neću dobiti sa druge strane“. Tako malo dijete veoma rano počinje da bude pasivno, neaktivno i gubi želju za uključivanjem.
Kako korištenje cucle/flašice, kao i pasirana hrana utiču na razvoj govora?
Ono što može dodatno otežati razvoj komunikacijskih sposobnosti jeste produženo korištenje cucle, flašice, držanje prsta ili igračke u ustima. Produženo korištenje cucli ili flašica pasivizira organe za govor i izgovor.
„Pasirana hrana djetetu umnogome odmaže u razvoju komunikacijskih sposobnosti. Takva hrana pasivizira orofacijalnu regiju, koja je inače zadužena za fine pokrete žvakanja, pasiranja hrane, gnječenje hrane i gutanje. Djeca koja dugo jedu pasiranu hranu i ne žvaću, ne pripremaju organe za govor za pravilan izgovor glasova.“
Oralno-motorni problemi uzrokovani konzumiranjem pasirane hrane mogu uzrokovati kašnjenje u govoru.
Djeca sa hroničnim infekcijam uha, naročito tokom prve godine života, kada dijete počinje usvajati jezik i govor, mogu imati slabiji sluh, a što može uzrokovati kašnjenje u govoru. Zbog toga je veoma važno kod djece čiji razvoj govora kasni napraviti audiološki pregled i ukloniti sumnju da prisutne teškoće u govoru zaista uzrokuju slabiji sluh kod djece.
Sve ovo su razlozi za dodatnu govorno-jezičku stimulaciju i traženje savjeta od stručnih lica.
(Udruženje za rad sa djecom sa teškoćama u učenju i razvoju KUTAK) www.kutak.ba