Piše: Indira Tahmaz, učiteljica razredne nastave, facilitator Odgojne drame

Metodologije odgojne drame i odgojnog teatra nastale su u Velikoj Britaniji, a na našim prostorima su se pojavile i postaju popularne i rado primjenjivanje u svakodnevnom nastavnom procesu krajem prošlog vijeka kada je za njihovu primjenu, kroz nekoliko faza obučavanja, osposobljena jedna grupa učitelja sa prostora cijele Bosne i Hercegovine. Bio je to jadan potpuno novi način učenja i podučavanja mladih ljudi koji, kada ga počnete primjenjivati, postaje dio vas i uvijek mu se vraćate sa neskrivenim zadovoljstvom i posebnim žarom. Tih poratnih godina postali smo dio velike svjetske obitelji koja koristi ove forme u svojim učionicama, sa najiskrenijim dramskim resursima, našim učenicima.
Odgojna drama i odgojni teatar su povezane forme odgojno-obrazovnog rada, metodologije koje koriste umjetničke forme drame i teatra kao oruđe poučavanja, da bi pomogle svim sudionicima u odgojno-obrazovnom procesu u savladavanju, ne samo sadržaja predviđenih Nastavnim planom i programom, nego i suočavanje i pronalaženje rješenja u svakodnevnim situacijama u kojima se svi, i učenici, nastavnici, pedagozi, roditelji…vrlo često nalaze.
Metodologije uključuju učenike kao „učesnike“, a ne kao „publiku“, oni su aktivni u kreativnom procesu, a ne samo pasivni promatrači

Dramski odgoj nema za svoj isključivi cilj profesionalno bavljenje dramskom umjetnošću ili tek njezino lakše razumijevanje. On, prije svega, odgaja za život i namijenjen je djeci, nastavnicima, roditeljima, a dramski izraz podrazumijeva svaki oblik izražavanja u kojem su stvarni ili izmišljeni događaji predstavljeni pomoću odigranih (odglumljenih) uloga.
Najznačajnija vrsta učenja koju učenici stiču kroz dramsko iskustvo jeste veće razumijevanje ljudskog ponašanja, sebe samih i svijeta u kojem žive. Taj rast razumijevanja koji uključuje i promjene uhodanih načina razmišljanja i osjećanja, čine se glavnim ciljem dramskog odgojnog teatra.
Metoda koristi izmišljene okolnosti i metaforu kako bi učesnici istraživali vlastite živote, razmatrali promjene u vlastitim stavovima i konačno u vlastitom ponašanju. Odgojna drama u nastavi podstiče maštu učitelja/ice, profesora/ice, pedagoga/ice i školskih direktora/ica kako bi prepoznali mogućnost za pozitivan odgoj i širenje pogleda na život koje postoje čak i u teškim materijalnim i finansijskim okolnostima u kojima se razredi i škole trenutno nalaze.
Koristeći metodu odgojne drame učinit ćemo da naši učenici budu UČESNICI u svom vlastitom obrazovanju, PARTNERI u učenju zajedno sa nama i ostalim učenicima, učitelji drugih (međusobno obrazovanje vršnjaka), STRUČNJACI u onome što već mogu uraditi i razumjeti i ENTUZIJASTI koje može privući proces učenja i u njima razviti interes prema određenom problemu koji im može usmjeriti zanimanje za cijeli život.

U dramskom radu sa ulogama najučinkovitiji pedagoški postupak jeste „učitelj u ulozi“, gdje on kao dramski pedagog u isto vrijeme sudjeluje u dramskom zbivanju, ali i nadzire šta se događa sa učenicima. Njegova najvažnija uloga jeste da on i dalje bude učitelj koji brine o disciplini i učenju, ali istodobno učenicima kad su spremni daje mogućnost iskazivanja i odlučivanja.
Dramski odgoj, kao složen i integrirajući oblik učenja, odgaja za život i namijenjen je svoj djeci, a dramski izraz podrazumijeva svaki oblik izražavanja u kojem su stvarni ili izmišljeni događaji predstavljeni pomoću odigranih uloga. On pomaže djetetu da izrazi i razvija svoje osjećaje, sklonosti, sposobnosti, stavove, govorne i izražajne sposobnosti i vještine, razvija maštu i kreativnost, društvenu svijest i sve njezine elemente, humana i moralna uvjerenja, međuljudske odnose i ponašanja, da nauči sarađivati, cijeniti sebe i druge.
Važno je napomenuti da se odgojna drama ne koristi samo u nastavi jezika, izmišljene dramske okolnosti mogu se koristiti u svim nastavnim predmetima i vannastavnim i vanškolskim aktivnostima. Dramska pedagogija danas u svijetu predstavlja nezaobilaznu metodu modernog školskog poučavanja. Odlike takvog načina rada su: poučavanje kroz živo doživljeno iskustvo, a ne kroz apstraktne podatke koji se moraju memorirati; učenik kao središte odgojno-obrazovnog procesa; cjelovit odgojno-obrazovni razvoj učenika; razvijanje odgovornih mladih ličnosti kroz živo suočavanje sa problemima i sudjelovanje u njihovom rješavanju.
Primjena odgojne drame u nastavi ima za cilj da koristi najprirodniji obrazovni resurs u svijetu-dječiju maštu. Tu ogromnu snagu potrebno je usmjeriti na rad u učionici malim promjenama u našem uobičajenom vođenju sata.
Već skoro dvadeset godina vjerujem toj snazi i pokušavam privući djecu da se prepuste učenju onoga što im dajem kroz čaroliju odgojne drame. Između učenika i učitelja stvara se emocionalna veza koja lako pretvara naš rad u zajednički poduhvat iz mašte koji inspirira sve učenike, njihovu praktičnu aktivnost i emocionalnu uključenost. Željeni obrazovni i odgojni rezultati ne izostaju, a učitelji su nagrađeni zadovoljstvom i energijom koju učenici prenose na nas.