Astronomijom do zamišljene priče

Piše: Nermina Alihodžić Usejnovski, prof. bosanskog jezika i književnosti

JU „Deseta osnovna škola“, Ilidža

Kada biste mogli na trenutak zaviriti u misli jednog nastavnika, tamo biste našli mnoštvo upitnika; onih upitnika kojima se pitamo kako učenike motivirati za rad, za čitanje, a možda i najteže – za pisanje. Jedan takav proganjao me i prošle školske godine kada sam se zapitala kako učenike motivirati i naučiti da napišu naučnofantastičnu priču. Ne bi ovaj upitnik bio ovoliko uporan da nisam jedne prilike upoznala sjajnu mladu osobu, Adelu Subašić, djevojku koja sa kolegama iz Astronomskog društva Orion iz Sarajeva radi nevjerovatne stvari. Upravo me poznanstvo sa Adelom dovelo do astronomije, a moja vječna zaljubljenost u vedro zvjezdano nebo se probudila i danima bdjela nada mnom. Željela sam svojim učenicima priuštiti sve ono što radi sjajna ekipa Oriona, željela sam da i oni gledaju zvjezdano nebo, da prošire svoje vidike sve do svemira. U svemir su zavirili, a nadam se da će im i vidici do tamo sezati. A kako smo projektom Astronomijom do zamišljene priče povezali astronomiju i nastavu jezika i književnosti, donosim vam u nastavku.

Nastava jezika i književnosti možda je i najpogodnija za korelacije nastavnih sadržaja, a to se pokazalo tačnim i u slučaju korelacije sa nastavom fizike, konkretno astronomije. Naime, u osmom razredu osnovne škole obrađuje se nastavna jedinica „Stvaranje zamišljene priče“ koja prethodi pisanju pismene vježbe na ovu temu. Kako je zamišljena priča širok pojam, upravo nam ta širina dozvoljava da uključimo korelaciju. Ovako široka tema nam dozvoljava i korelaciju koja je naizgled netipična za nastavu jezika i književnosti, u ovom slučaju sa astronomijom, i zato moramo spomenutu nastavnu jedinicu usmjeriti u pravac naučnofantastične priče pa bi naša ‘zamišljena priča’ ustvari bila naučnofantastična priča koja se kao takva ne obrađuje u osnovnoj školi kroz kulturu izražavanja (učenici ne pišu pismenu vježbu na ovu temu).

Kako pristupiti ovakvoj korelaciji?

Da bi ova korelacija bila uspješna, potrebno je uraditi nekoliko koraka.

U početku je najvažnije učenike upoznati sa pojmom naučnofantastične priče i sa nekom naučnofantastičnom pričom. To nam u osmom razredu neće biti teško jer u NPP-u imamo obradu odlomka naučnofantastičnog romana „2001: odiseja u svemiru“ (Arthur Clarke) . Kroz ovaj odlomak, učenike upoznajemo sa odlikama naučnofantastične priče i shvatamo da nam je za pisanje iste neophodno znanje iz određene oblasti. Veoma je važno odrediti oblast za pisanje naučnofantastične priče kako učenici ne bi ‘lutali’ oblastima. Mi smo izabrali da se bolje upoznamo sa astronomijom.

Kako znamo da je za kreiranje naučnofantastične priče, pored mašte i znanja pismenog izražavanja, potrebno i znanje iz određene oblasti, učenici su se istraživanjima i kreiranjima prezentacija upoznali sa astronomijom kao naukom. Bitnu ulogu u ovom istraživanju imala je naša Google učionica u koju smo postavljali sve materijale (najčešće video priče) o astronomiji, o iskustvima astronauta i slično. Kako ne bi sve ostalo na istraživanju, Astronomsko društvo Orion je za naše učenike i nastavnike upriličilo poseban doživljaj: gledanje Sunca. Učenici su teleskopom gledali Sunce, a poslije toga  im je utemeljitelj astronomije u BiH Muhamed Muminović održao predavanje na temu „Vanzemaljska civilizacija“.

Učenici su, s obzirom da su već istraživali o ovoj temi, imali mnoštvo pitanja za goste iz Oriona, a posebno su bila zanimljiva pitanja koja se odnose na ‘teorije zavjere’ koje kruže internetom, a tiču se prvog slijetanja na Mjesec. Ovo je posebno važno spomenuti jer, kada se učenicima da pristup određenog istraživanja na internetu, moramo biti svjesni da oni (a vjerovatno ni mi) nisu dovoljno informacijski pismeni da mogu svaku informaciju pravilno procesuirati. S obzirom da je naše istraživanje bilo u svrhu pisanja naučnofantastične priče, određene neprovjerene informacije koje smo pronašli prilikom istraživanja na internetu su nam mogle biti i korisne za našu priču, ali je, bez obzira na to, sa učenicima urađena i radionica u kojoj se tretirala informacijska pismenost.

Nakon svih priprema koje smo uradili, bilo je vrijeme da krenemo pisati svoju naučnofantastičnu priču. Shvatili smo da ovakva priprema i ovoliko informacija zaslužuje mnogo više od jedne priče napisane u svesci za pismenu vježbu, pa su učenici odlučili napisati ‘knjigu’ u programu/aplikaciji Storyjumper. Naime, učenici su svoje pismene vježbe na temu „Okrenuli smo Crnu rupu“ proširili i kreirali svoje knjige u već spomenutoj aplikaciji. Knjige su sa zadovoljstvom uređivali ilustracijama koje nudi ovaj program koji je veoma pogodan za pisanje pismene vježbe i koji iskreno preporučujem.

Okrenuli smo Crnu rupu, istražili smo nepoznata prostranstva svemira, a novi ????? ne odustaju.