Davanje ovlasti djeci

Davanje ovlasti djeci

(preuzeto iz „Kako ostvariti uspješan kontakt s učenicima“, Bonnie Miller)

– Imajte realistična očekivanja za svako dijete.
Ni prevelika, ni premala.

– Poštujte svako dijete, bez obzira na njegove sposobnosti.

– Nađite neko područje u kojem se svako dijete ističe.
Ili za koje ima talenta.

– Nudite realne pohvale i odgovore.
Tražite poboljšane i trud, ne samo konačni rezultat.

– Stvarajte prilike za vodstvo i timski rad.

– Neka djeca stvote sopstvena pravila ponašanja u razredu, i smatrajte ih odgovornim za poštovanje tih pravila.
Npr. dizanje ruke, poštivanje drugih, nema prekidanja dok neko govori, nema ružnih riječi, nema diskriminacije, nema fizičkog nasilja itd.

– Nudite mogućnost izbora.

– Koristite pozitivne izraze.
„Izazovi“ – ne „problemi“. „Ti nisi dijete koje bi povrijedilo osjećanja svog prijatelja.“

– Učite ih samoohrabrenju.
„Ja mogu. Dobro mi ide. Ovo sam i prije radio/la. Sada mogu da uspijem.“

– Budite orijentirani ka cilju, i pomozite im da sami nađu spostvena rješenja.
„Šta želiš? Na koji način misliš da ćeš doći do toga?“

– Pomozite djeci da sami nađu alternative i različite mogućnosti.
„Šta možete učiniti da rješite taj problem?“

– Neka učenici sami razmisle o posljedicama sopstvenih postupaka.
„Kako će to funkcionirati? Šta će se potom desiti?“

– Predstavite učenicima logične posljedice ponašanja.
„Čim…“ npr. „Možemo početi raditi na novom projektučim svi sjednete na svoja mjesta. Gledat ćemo video čim bude tišina.“
„Time Out“ – „bit ćeš udaljen“ od druge djece, ili od opreme.

– Rješavanje konflikta
Podstičite djecu da rješavaju sopstvene konflikte.
„Siguran/na sam da vas dvoje to možete riješiti koristeći tehniku dva pobjednika“.

– Razdvojite djelo od počinioca.

– Sviđaš mi se, ali mi se ne sviđa ono što trenutno radiš.
“Ne etiketirajte i ne nazivajte bilo koga pogrdnim imenima. Opišite ponašanje, a ne karakteristike djeteta.