Razvijanje govornog stvaralaštva pomoću lutke

Rijetko koji predmet ima toliko raznovrsnu i važnu ulogu u životu djece, tj. učenika kao što je ima lutka. Lutka je glavni predmet igranja djece predškolske i učenika mlađe školske dobi. Ona razvija i obogaćuje maštu, utiče na psihofizičke osobine, koordinira pokrete, potiče pravilan govor, razvija smisao za život i rad u zajednici, njeguje osjećaj odgovornosti. (Vukonić-Ţunič i Delaš, 2006., str. 51) Igranje s lutkom izravno potiče dijete na govor.

Posredstvom medija djeca se susreću, izravno ili neizravno, s umjetničkim kazivanjima različitih tekstova koji poticajno djeluju na razvoj govora, na pravilan izgovor riječi, na građenje logičkih rečenica, s jasnim i lijepim izraženim mislima, na bogaćenje rječnika i na pravilnu upotrebu riječi.

Radom u lutkarskoj družini potiču se i unaprjeđuju razgovorne igre, usmene dramatizacije, stvaralačko pričanje i prepričavanje, zamišljanje lutaka i scenskoga prostora i dr. raznovrsne komunikacijske situacije, koje se organiziraju, pružaju svekolike mogućnosti iniciranja govornih ekspresija učenika s drugim učenicima ili pak s odraslima te vježbanje uporabe govora u svakodnevnim situacijama.
Prema Vukonić-Žunič i Delaš, 2006. (str. 82) lutku možemo optimalno koristiti pri ovim vježbama:
1. ispitivanje jezične razvijenosti (na početku školovanja i adaptacije na novu sredinu),
2. razvijanja rečenica i bogaćenja rječnika,
3. pričanja i prepričavanja,
4. dramatizacije,
5. scenskog izvođenja posebnih igrokaza namijenjenih lutkarskom uprizorenju,
6. svestranog aktiviranja učenikovih izražajnih mogućnosti i upoznavanja učenika s jednostavnijim oblicima dramskoga stvaralaštva.

U igri s lutkom, različitim vrstama jezičkih igara, najprimjerenije započinjemo rad na razvoju učenikova govora, omogućavajući učenicima otkrivanje skrivenih mogućnosti jezika i povezivanje jezika s osobnim načinom shvaćanja svijeta. U svim jezičnim igrama kao poticaj se uspješno može koristiti lutka, ili kao sredstvo u rukama učitelja.

Poznato je da se i introvertna i plašljiva djeca lakše oslobađaju i upuštaju u aktivan govor s lutkama. Stoga je upravo lutka idealno nastavno sredstvo za razvoj govora kako u redovitoj nastavi, tako i u izvannastavnim aktivnostima. S pričanjem i pripovijedanjem djeca se susreću vrlo rano. Ono započinje u domu, nastavlja se u predškolskim ustanovama, a zatim u školi.

Učitelj uvijek treba govoriti potpunim rečenicama te i učenike poticati na takav način izražavanja od najranije školske dobi jer je dobar govor i ispravno izražavanje odraslih najbolji način unaprjeđivanja dječjega govora. Igre riječima posebno su dobre za vježbanje i bogaćenje rječnika. Danas često u razrednim odjelima susrećemo lutke – razrednog ljubimca, maskotu i sl. Najčešće je riječ o nekoj plišanoj igrački koju učenici mogu ponijeti kući, a zatim pripovijedati što je sve lutka doživjela, vidjela… Može se iskoristiti i prilikom pričanja poznate bajke, pri nadopunjavanju rečenica, kad učitelj, pričajući, izostavlja određenu riječ koju učenici nadopunjuju. Takva lutka može imati veliku i pozitivnu ulogu u razvoju dječjega govornoga stvaralaštva.

Igrajući se lutkom, učenici se igraju riječima, ponavljaju ih, okreću, mijenjaju im redoslijed, slažu ih u nizove ili nove rečenice, pri čemu su sami i sugovornici i govornici. Vježbaju i izražavaju se u dijaloškom i monološkom obliku. Pokušavaju reproducirati tekst (glas) koji su čuli (od učitelja, suučenika, roditelja, glumca), tj. imitiraju „uzoran“ govor. Mijenjaju intenzitet glasa, intonaciju, naglaske, visinu glasa, čime samostalno rade na govornim vrijednostima svoga jezika. Istovremeno dovode u sklad govor s mislima i osjećajima.

Posjeta lutkarskom pozorištu, tj. gledanje predstave može biti odličan poticaj za stvaralačko pripovijedanje naknadno u razredu. Na taj se način intelektualne funkcije učenika usmjeravaju putem razmišljanja, zaključivanja, zapažanja te zapamćivanja dijelova umjetničkoga teksta. Sve je to odlična priprema za različite vrste dječjih dramskih igara, od kojih su najvrjednije upravo one koje potiču dječje stvaralaštvo u bilo kojem segmentu igre.

I govorne vježbe i dramatizacije moraju nalikovati igri jer samo tada potpuno pridonose razvoju govora, buđenju mašte, slobodnom izražavanju osobnih osjećaja i doživljaja. Dramskim (lutkarskim) radom ostvarujemo neke ciljeve kao što su:
1. razvijanje sposobnosti komuniciranja,
2. socijalno razvijanje (naučiti slušati i poštovati druge),
3. razvijanje moralnih i duhovnih vrijednosti,
4. spoznaja samoga sebe,
5. usvajanja novih znanja i vještina,
6. bogaćenje rječnika.