The post Novi udžbenici za prvi razred! appeared first on Bosanska Knjiga.

JU „Prva osnovna škola“ Konjic

Ul. 3. mart 2, Konjic, 88400

E- mail: sanela.talovic22@gmail.com

AGRARNA REVOLUCIJA KAO FAKTOR RAZVOJA LJUDSKE CIVILIZACIJE

Sažetak

U ovom radu najviše pažnje posvećuje se proučavanju promjena u načinu poljoprivredne proizvodnje i posljedicama do kojih su dovele određene promjene, agrarnoj revoluciji kao faktoru razvoja ljudske civilizacije. Od pojave prvih oblika, život na Zemlji odvijao se u potpunoj harmoniji s okolinom u kojoj je nastao. Čovjek osvajajući nove prostore, mijenja ih i daje im drugi izgled. U prvim etapama razvoja čovječanstva, promjene i utjecaji bili su mali i beznačajni, dok su u kasnijim etapama te promijene postajale sve dublje i trajnije.

Agrarna revolucija je bitna promjena u načinu poljoprivredne proizvodnje potaknuta novim naučnim spoznajama u proizvodnji hrane.

Teoretičari privrednog rasta danas smatraju da je industrijsku revoluciju u Engleskoj poduprla agrarna revolucija koja je povećala proizvodnju hrane. Nove metode poljoprivredne proizvodnje (gnojidba, plodoredi, napuštanje ugara, selekcija bilja i stoke) u Evropu dolaze početkom XIX stoljeća, potičući privredni razvoj.

Druga velika agrarna revolucija u razvijenim zemljama počinje u XX stoljeću. s uvođenjem mehanizacije (traktori, kombajni i dr.), mineralnih gnojiva i drugih hemijskih sredstava, biološkim otkrićima (hibridni kukuruz, nove selekcije pšenice), poboljšanjima pasmina stoke i načina njezina uzgoja i drugim metodama. Istraživanja su pokazala da se u privredno razvijenim zemljama proizvodnost rada u poljoprivredi povećavala brže nego u drugim djelatnostima dovodeći tako do smanjivanja relativne razine cijena za poljoprivredne proizvode.

Ključne riječi:čovjek, poljoprivreda, agrarna revolucija, zelena revolucija, GMO

AGRARIAN REVOLUTION AS A FACTOR IN THE DEVELOPMENT OF HUMAN CIVILIZATION

Summary

In this work, the most attention is paid to the study of changes in the way of agricultural production and the consequences that led to certain changes, to the agrarian revolution as a factor in the development of human civilization. Since the appearance of the first forms, life on Earth has been in complete harmony with the environment in which it arose. By conquering new spaces, man changes them and gives them a different look. In the first stages of human development, the changes and influences were small and insignificant, while in the later stages these changes became deeper and more permanent.

The agrarian revolution is a significant change in the way of agricultural production stimulated by new scientific knowledge in food production.

Economic growth theorists today believe that the Industrial Revolution in England was supported by the Agrarian Revolution, which increased food production. New methods of agricultural production (fertilization, crop rotation, leaving fallow land, selection of plants and livestock) came to Europe at the beginning of the 19th century, encouraging economic development.

The second great agrarian revolution in developed countries began in the 20th century. with the introduction of mechanization (tractors, combine harvesters, etc.), mineral fertilizers and other chemical agents, biological discoveries (hybrid corn, new selections of wheat), improvements in livestock breeds and their breeding methods, and other methods. Research has shown that in economically developed countries, labor productivity in agriculture increased faster than in other activities, thus leading to a decrease in the relative level of prices for agricultural products.

Keywords:man, agriculture, agrarian revolution, green revolution, GMO

1. Uvod

Bogati krajolik planete koju nastanjujemo nastajao je postepeno, tokom više od tri i po milijarde godina evolucijskih promjena. Mnogo je vremena i evolucije bilo potrebeno da Zemlja postane pogodna za život kakav danas poznajemo.

Od pojave prvih oblika, život na Zemlji odvijao se u potpunoj harmoniji s okolinom u kojoj je nastao. Prvobitne biljne i životinjske vrste koristile su tačno onoliko resursa koliko im je bilo potrebno za preživljavanje što je, promatrano iz današnje perspektive, slika održivog sistema kakvom težimo (sl.br.1).

Slika br.1 – Prirodno bogatstvo (www.google.ba/search)

No, prije otprilike deset hiljada godina, jedna se vrsta pokušala izdići iznad snaga prirode i okoline u kojoj se razvijala. Radi se, naravno, o čovjeku. Od trenutka u kojem je čovjek po prvi puta svjesno upotrijebio alat kako bi neki prirodni materijal prilagodio svojim potrebama, počeo je nepovratni proces uništavanja okoline.

2. Historija nastanka poljoprivrede

Poljoprivreda je privredna djelatnost koja obuhvata biljnu i stočarsku proizvodnju i s njima povezane uslužne djelatnosti. Dvije osnovne grane poljoprivrede su zemljoradnja i stočarstvo. Zajedno sa šumarstvom, lovom i ribolovom spada u primarni sektor privrede (Nurković i Spahić, 1996). To je najstarija ljudska i društvena proizvodna djelatnost.

Kao sektor privrede, poljoprivreda je prešla dug put razvoja od primitivnog načina proizvodnje do savremene, moderne faze u razvijenim zemljama. Tokom veoma dugog historijskog razdoblja, razvoj ove aktivnosti bio je izuzetno spor, iako je za to vrijeme predstavljala osnovnu privrednu djelatnost u kojoj se stvarao najveći dio proizvoda sve do industrijske revolucije. Napredak poljoprivrede uslovljen je prirodnim, ali i društveno-ekonomskim faktorima.

 2.1. Period paleolita

U paleolitu lov na velike životinje tražio je saradnju velikog broja lovaca većeg od porodične jezgre i čovjek je najvjerovatnije bio podložan instinktu teritorijalnosti i hijerarhije, pa je moguće da je svaka skupina/horda imala vlastito područje lova[1]. Živjeli su skitačkim načinom života. Hvatali su bizone, jelene, mamute, irvase i druge životinje, o čemu svjedoče prizori lova koje su naslikali na zidovima pećina, te na taj način preživljavali (sl.br.2).

Slika br.2 – Život ljudi u paleolitu(www.google.hr/search?q=paleolit)

Klimatske promjene na kraju pleistocena (hist. razdoblje paleolita) i početkom holocena (hist. razdoblje mezolit-neolit) prouzročile su važne promjene kako u geomorfologiji tako i u promjeni flore i faune te su imale velik utjecaj na način čovjekova života.

• Period neolita

      Smatra se da početak poljoprivrede datira od prije deset hiljada godina kada su prvi ratari počeli uzgajati usjeve i životinje za svoju prehranu. To im je omogućilo da napuste nomadski način života u potrazi za divljim biljkama, plodovima i životinjama i da se trajno nasele na jednom mjestu[2] (sl.br. 3i sl.br. 4).

Slika br. 3                                                                                                                                                    Slika br. 4

Život ljudi u neolitu – nastanak primitivne poljoprivrede

(www.google.hr/search?q=neolit&source=lnms&sa=X&ved=0ahUKEwiB0Nans)

 2.3. Period Starog vijeka

Poljoprivreda u mnogim antičkim civilizacijama, je predstavljala najveću i temeljnu granu privrede.Tokom svog postojanja se značajno mijenjala po svom karakteru i razmjerima, i nešto manje po svojim tehnikama. (sl.br.5).

Slika br.5–Poljoprivreda u starom vijeku

(www.google.ba/search?q=poljoprivreda+u+starom+vijeku)

 2.4. Period Srednjeg vijeka

U srednjovjekovnom periodu zemljoposjednici su počeli zajedničko zemljište ograđivati ogradama, rovovima ili živicama i pretvarati ga u privatno vlasništvo. Tako je kooperativna srednjovjekovna obrada zemlje prerasla u sistem privatnog vlasništva, a zemljovlasnici su donosili sve odluke o tome šta će uzgajati (sl.br.6).

Slika br.6 – Poljoprivreda u srednjem vijeku (www.google.ba/search)

3. Historijski aspekt današnje poljoprivrede

Globalno tržište i konvencionalna poljoprivreda učinili su hranu dostupnijom, jeftinijom, ali i manje nutritivnom i uz dugotrajne posljedice na okoliš. Takav način proizvodnje nije održiv niti je zdrav. U sagledavanju historije poljoprivrede možemo uočiti tri bitne vremenske tačke u kojima su se desile promjene koje su dovele poljoprivredu u oblik koji poznajemo danas:

• Prva poljoprivredna revolucija ili Neolitska revolucija
• Druga poljoprivredna revolucija ili Agrarna revolucija
• Treća poljoprivredna revolucija ili Zelena revolucija

 3.1. Neolitska revolucija ili prva poljoprivredna revolucija

Neolit ili mlađe kameno doba se odnosi na historijski period nakon paleolita, a karakterizira ga korištenje poliranog kamenog oruđa, razvoj trajnih nastambi, pripitomljavanja i domestikacije životinja i biljaka, uzgoja žitarica i voćki, te tkanja. Promjena iz lovačko-sakupljačkog u sjedilački način života predstavlja toliku promjenu u načinu života da se ova promjena često karakterizira kao Neolitska revolucija. Neolitska revolucija je promijenila način na koji su ljudi živjeli, a upotreba poljoprivrede omogućila  je ljudima da razviju stalna naselja, društvene klase i nove tehnologije. Neke od tih ranih grupa su se naselile u plodnim dolinama rijeka Nil, Tigris i Eufrat, Žute rijeke i rijeke Ind.

Čovjek počinje upotrebljavati sve što mu zemlja daje, započinje kultivirati prve biljke (ječam i proso)-početak ratarstva .Osim vuka, pripitomljava konje, ovce, koze, svinje, goveda i kokoši-početak stočarstva. Tehnikom glačanja uz pomoć vode i pijeska izrađuje oštrije bridove, a novi izumi su bili motika, srp, plug, sjekira (sl.br.7 i sl.br.8).

Slika br.7                                                          Slika br.8

Neolitska revolucija (www.google.ba/search?q=oru%C4%91e++u+neolitu&source)

Najraniji dokazi o razvoju poljoprivrede javljaju se u području poznatom pod imenom „Plodni polumjesec “(današnji Irak, Sirija, Libanon, Izrael). Poljoprivreda se razvila i u drugim područjima, kao što su Kina i Srednja Amerika, ali nešto kasnije. Na karti Bliskog Istoka prikazano je područje Plodnog polumjeseca sa imenima antičkih civilizacija odakle je krenuo najraniji uzgoj žitarica i stoke[3] (sl.br.9).

Slika br.9 – Područje Plodnog polumjeseca

(www.google.ba/search?q=oru%C4%91e++u+neolitu)

 3.2. Agrarna revolucija ili druga poljoprivredna revolucija

Počeci druge agrarne revolucije u zemljama Evrope datiraju različito, ali svakako sežu u razdoblje prosvjetiteljstva, vrijeme XVII, XVIII, XIX stoljeća. Obilježena je uvođenjem mehanizacije (traktori, kombajni i dr.), mineralnih gnojiva i drugih hemijskih sredstava, biološkim otkrićima (hibridni kukuruz, nove selekcije pšenice), poboljšanjima pasmina stoke i načina njezina uzgoja i drugim metodama (sl.br.10a, 10b, 10c), novih ratarskih kultura, integracijom stočarstva i ratarstva, te uvođenjem krmnog bilja u poljoprivrednu proizvodnju. Agrarna revolucija je prethodnica industrijskoj revoluciji (Benc, 1976). Zemljište se uvođenjem plodoreda više ne ostavlja na ugaru, te se počinje intenzivno uzgajati stoka. Izumom parnog stroja, u poljoprivredi razvijenih zemalja počinje se primjenjivati teška mehanizacija te se proizvodnost rada drastično povećala puno brže nego u drugim djelatnostima što je dovelo do smanjivanja cijena poljoprivrednih proizvoda. Smanjenjem fizičkog udjela rada sve se više smanjuje postotak ukupnog stanovništva koje se bavi poljoprivredom, znanje se unaprjeđuje a proces mehanizira.

Slika br.10a – Traktor              Slika br.10b – Kombajn               Slika br.10c –  Pšenica

(www.google.ba/search?q=agrarna+revolucija)

3.3.”Zelena revolucija” ili treća agrarna revolucija

”Zelena revolucija” je tehnološki odgovor na svjetsku nestašicu hrane koja je bivala sve veća u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, tačnije 60-ih godina prošlog stoljeća. Ocem ”Zelene revolucije” smatra se Norman Borlaug (1914-2009.). Norman Borlaug je za svoja postignuća nagrađen Nobelovom nagradom za mir 1970. godine. Ona je transformirala uzgojnu praksu u mnogim regijama kao što su mnogoljudne zemlje u razvoju (Indija, Kina, Meksiko), gdje su glavni prehrambeni usjevi bili riža, pšenica i kukuruz. Uvođenje visokorodnih sorti te njihov uzgoj, koji zahtjeva umjetna gnojiva, pesticide i herbicide, poznat je kao „Zelena revolucija“. Te visokorodne sorte nisu bile plod genetskog inženjeringa, bile su rezultat tradicionalnih metoda oplemenjivanja bilja, u kojima su proizvedeni hibridi. Oni zavise o velikoj količini unosa u sistem njihove proizvodnje, bez kojeg imaju slabiji prinos nego autohtone sorte. U Indoneziji se od 1975. godine sa 25 kg/ha korištenje umjetnih gnojiva popelo na 150 kg/ha do 1990. godine.

Umjetna gnojiva su samo dio unosa, tu je još i nužnost navodnjavanja, te pesticida i mehanizacije (Fitzgerald-Moore i sar., 1996.). Radi masovne upotrebe hemijskih sredstava Zelena se revolucija još naziva “Hemijska revolucija“.

Uzgoj visokorodnih sorti prehranio je većinu tada gladnih u svijetu. Stvarane su nove sorte sa sve većim brojem i krupnijim sjemenjem i sve većom nadzemnom masom (sl.br.11a i slika 11b). Uzgojem tih novih sorti, i uvođenjem monokulture smanjila se drastično genetska raznolikost usjeva a samim time i njihova otpornost.

Slika br.11a  – Zelena revolucija                         Slika br.11b  – Zelena revolucija

(https://www.google.ba/search?q=zelena+revolucija&tbm=isch&tbs=rimg)

Posljedice Zelene revolucije nisu bile odmah vidljive, već su se pojavile mnogo godina kasnije. Već na samom početku Zelene revolucije kritičari su tvrdili da takav proces poljoprivredne proizvodnje uništava okoliš zbog prekomjerne primjene umjetnih gnojiva i pesticida i koncentriranje uzgoja na samo nekoliko vrsta koje su značajne korporacijama radi ostvarivanja što većeg profila tj. zarade. Promjena omjera unosa vitamina, minerala i proteina dovela je do zdravstvenih problema u populaciji. Prema procjenama WHO-a (World Health Organisation) 13.8 miliona djece pati od problema s vidom povezanih s nedostatkom vitamina A, te je to najveći uzrok sljepoće kod djece u svijetu. Samo u Indiji oko 15000 predškolske djece godišnje oslijepi zbog nedostatka vitamina A u prehrani. (Pratinidhi, 1984). Nedostatak vitamina A uzrokovan je nepravilnom prehranom, specifičnije sorta riže IR8 koja je nahranila milijune u Indiji, manjka beta karotena u odnosu na autohtone sorte. I onda, Zelena je revolucija utrla put novoj zelenoj revoluciji – GMO.

4. Genetički modificirana hrana

Pojam genetski modificirani organizam (GMO), odnosi se na sve organizme čiji je genetski materijal promijenjen na način koji se ne dešava prirodno nego pomoću tehnika genetičkog inženjerstva. Pod izlikom brige za čovječanstvo, te činjenicom da se svjetska populacija povećava eksponencijalno, a poljoprivredna proizvodnja linearno i zastrašivanjem o gladnoj budućnosti u ranim osamdesetima, brojne korporacije su bile u „zlatnoj groznici“ te su razvijali GMO biljke, stoku i GMO životinjske lijekove. Zakonski regulacijski sistemi nisu se stigli tako brzo razvijati da bi kontrolirali razvoj, određivali rizike i prodaju proizvoda (Engdahl, 2007). Genetički modificirana hrana (GM hrana ili biotehnološka hrana) jeste hrana proizvedena od organizama koji su bili podvrgnuti posebnim izmjenama unutar njihove DNK, korištenjem metoda genetičkog inženjerstva. Ove tehnike su dopustile ispoljavanje novih osobina kod organizama koji ih prethodno nisu posjedovali (sl.br.12).

Slika br.12– GMO hrana

(https://bs.wikipedia.org/wiki/Geneti%C4%8Dki_modificirana_hrana)

Komercijalna prodaja genetički modificiranih biljaka počela je 1994. godine, kada je Calgene prvi reklamirao svoje tzv. “Flavr Savr“ sjeme paradajza sa odgođenim sazrijevanjem. Do danas, većina genetički modificirane hrane je primarno usredotočena na “usjeve koji donosi dobit” od velike potražnje poljoprivrednika, kao što su soja, kukuruz,uljana repica i ulje sjemenki pamuka. Ove biljke su obično podešene za otpornost na patogene i herbicide i bolje profile hranjivih tvari .

Ukupno je poznato šesnaest (16) genetskih modificiranih kultura. To su kukuruz, soja, pamuk, uljana repica, rajčica, krumpir, šećerna repa, riža, pšenica, karanfil, bundeva, duhan, cikorija, lan, dinja i papaja. Na gotovo svim površinama su uzgajane pretežito četiri poljoprivredne kulture, i to soja (čak 60% svih površina GM hrane), kukuruz, pamuk i uljana repica[4].

4.1. Prednosti genetski modificarne hrane

GMO je skraćenica za u narodu omražen, Genetički Modificiran Organizam. Razlog velike nepopularnosti GMO-a je taj što rad i profita i straha od odbijanja, konzumanti GM hrane nisu bili pravilno upoznati sa onim što konzumiraju. Na taj su se način kršila osobna uvjerenja pojedinaca; kao što je to slučaj kod vegetarijanaca, neznanje da povrće i voće koje jedu u sebi sadrži mali dio životinjskoga genoma. Osim lošeg glasa i mnogo argumenata protiv GMO-a, od kojih je većina nedokazana, ljudi nisu upoznati sa pozitivnim stranama manipulacije genima i njihovoj primjeni u poboljšanju kvalitete života[5] .

• GM hrana je obogaćena posebnim hranljivim sastojcima npr.“zlatna riža“ obogaćena je kerotinom, a to utječe na suzbijanje sljepila
• GM hrana je od velike važnosti u prehrani rastuće ljudske populacije
• GMO rješava probleme u poljoprivredi –manje pesticida, mnogi geni ugrađeni u biljke omogućuju da biljka promijeni osobine svoje vrste (otpornost na mraz, bolesti, sušu…)
• Povećava se otpornost biljaka na insekte, parazite, korove, pa se time smanjuje upotreba pesticida
• GM biljke same stvaraju toksine i supstance koje uništavaju viruse

4.2.Nedostaci genetski modificirane hrane

      Bez obzira na činjenicu što još uvijek nije dokazan štetan učinak GM hrane na zdravlje stav javnosti je uglavnom negativan (sl.br.13):

• Postoji nepredvidiv utjecaj na duži vremenski period
• Pojavljuju se novi alergeni i toksini u proizvodnji namirnica
• Postoji opasnost od pojave novih virusa
• Razvija se sve veća otpornost na antibiotike
• GM hrana povećava rizik od raka
• Gubitak biološke raznolikosti
• Jedini interes i cilj je profit

Slika br.13- Stop GMO

(https://www.google.ba/search?q=gmo+hrana&rlz=1C1AOHY)

Možemo reći da je za Evropu općenito karakterističan otpor prema takvoj hrani. Kroz njega možemo iščitati i osnovnu razliku između percepcije znanosti kod Amerikanaca i Evropljana. Dok prvi gledaju na znanost kao nešto što nužno nosi napredak i dobro, Evropljani su skeptičniji, pa tako čak dvije trećine ukupnog stanovništva smatra GMO kao prijetnju zdravlju i okolišu.

U Americi GM hrana ima jednak tretman kao i konvencionalno proizvedena hrana, ali su proizvođači zbog sve više zahtjeva potrošača za informacijama o tome šta jedu, dobrovoljno počeli označavati proizvode koji nisu genetički modificirani (sl.br.14).

Slika br.14 – Proizvodi bez GMO

(www.google.ba/search?q=genetski+modificirana+hrana&tbm)

5. Zaključak

Stotinama godina su farmeri, vrtlari i stočari vršili selekciju biljaka i životinja kako bi prenijeli željene osobine. Ako bi jedna biljka imala veći plod, a druga bolju stabljiku ili korijen, u okviru iste vrste bi ih ukrštali da dobiju biljku koja ima i bolju stabljiku i bolji plod i korijen. To su bile poznate stare sorte biljaka i životinja…Sasvim prirodne i zdrave.

Ponekad će naslijeđene osobine potomstva ispuniti želje uzgajivača, a ponekad neće doći do željne kombinacije jer je priroda imala druge planove. Genetski inženjering otvorio je mogućnost miješanja gena različitih vrsta i to bez jasnog znanja o ishodu! Zapravo se ne zna kakve će osobine imati ovo biće (a svakako je biće ), niti kakve sve posljedice mogu nastati usljed primijene ove tehnologije na zdravlje ljudi, biljaka i životinja i ukupno pojmljiv svijet. Oni pokušavaju da iz tržišnih razloga genetskim manipulacijama, izmijene životne procese nasljeđivanja na planeti. Takva nauka nije holistička, već veoma loša nauka – redukcionistička.

Putem masovnih medija multinacionalne biotehnološke kompanije, koje ubiru dobit na obmani, odaslale su vrlo uvjerljivu poruku prema kojoj je biotehnologija čudo koje će rješiti problem gladi u svijetu, smanjiti upotrebu pesticida ili izliječiti bolesti čovječanstva. Postavlja se čuveno pitanje – Da li je baš tako?

Iz navedenog možemo zaključiti. Da, povećali su se prinosi, povećale su se zalihe hrane u svijetu….ali po koju cijenu? Koliko je otrovnih i štetnih hemikalija bilo pritom korišteno? Šta se pritom dogodilo s okolišom i zdravljem ljudi? Je li stvarno konačno riješen problem gladi –nevjerovatno, pa ipak nije.

 Zar je to korak u pravom smjeru za čovječanstvo?

Literatura:

1. Benc, M.,(1976). Osnovni tokovi difuzije inovacija na individualnim gospodarstvima Slavonije i Vojvodine, Zagreb;
2. Engdahl, W., (2007). Seeds of Destruction: The Hidden Agenda of GeneticManipulation, Centre for Research on Globalization Publishing, Kanada;
3. Fitzgerald-Moore and B.J. Parai, (1996). The Green Revolution (http://people.ucalgary.ca/~pfitzger/green.pdf)
4. Nurković, S. i Spahić, M., (1996), Geografija, Sarajevo;
5. Pratinidhi, A. K., Bapat, V. S., Shah, U. (1984), Magnitude of vitamin A deficiency in primary school children of Sirur, Indian Pediatrics, Indija

Izvori s interneta:

1. https://agroekonomija.wordpress.com/2011/10/02/nastanak-poljoprivrede-i-civilizacije/
2. http://www.ss-medicinske-vrapce-zg.skole.hr/nastavni-materijali/Paleolitik-Krapinski%20pracovjek.pdf
3. https://www.scribd.com/document/63012049/Genetski-Modifikovana-hrana
4. https://www.scribd.com/doc/75262800/GMO-Prednosti-i-Nedostaci
5. https://geek.hr/znanost/clanak/genetski-modificirana-hrana-za-ili-protiv/
6. fsa.gov.ba/…/hr-Genetski_modificirani_organizmi_GMO_i_biosigurnost
7. znanostblog.com/gmo-za-protiv/
8. https://bs.wikipedia.org/wiki/Genetički_modificirana_hrana
9. dnevno.hr/…/ovih-devet-znanstvenih-studija-potvrduju-da-je-gmo-stetan-za-zdravlje
10. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=847
11. http://www.biovrt.com/aktivisticki-kutak/zelena-revolucija-sto-je-poslo-po-zlu

The post Agrarna revolucija kao faktor razvoja ljudske civilizacije appeared first on Bosanska Knjiga.

Autorice: Denise Karahasan

Sarajevo, OŠ Hrasno

28.6.2021.godine

Šesnaest priča novog glasa u bosanskohercegovačkoj književnosti za djecu, Denise Karahasan, predstavljaju dobar spoj talenta za pisanje i znanja iz oblasti pedagogije. Sa jedne strane, ove priče njeguju književno naslijeđe Ahmeda Hromadžića i to ne na način oponašanja stila ili tema o kojima piše, već jednostavnošću i jezikom koji je djeci blizak, razumljiv, zanimljiv, i koji istovremeno traži njihovu kognitivnu aktivnost, kao i korištenje mašte.

Pedagoški aspekt ovih priča je njihov poseban kvalitet. Zahvaljujući iskustvu u neposrednom radu sa djecom, autorica se malim čitaocima obraća na način koji im je zanimljiv, blizak i pristupačan, ali i pedagoški odmjeren…

Ova knjiga bi mogla poslužiti kao pozitivan primjer kako književnost djeci učiniti (ponovo) zanimljivom i bliskom.

( mr književnosti, književni kritičar Elvis Ljajić)

Baš kao u naninom vrtu, okupanom bojama plodova, ispunjenom dječijim kikotom i toplinom ljubavi – tako je u pričama Denise Karahasan.

Nije to slučajno tako. Denisa Karahasan iza sebe ima dugogodišnje iskustvo u radu s djecom. Mnogo je onih koje je baš ona naučila prvim slovima, čitanju i pisanju, lijepim manirima… počev od njenog Rijada, pa do onih koji se sa radošću sjećaju svoje učiteljice Denise. Učiteljice poput nje se ne zaboravljaju.

Ona nas maštom kao povjetarcem nosi kroz gustu travu, zelene krošnje, prema vrhovima planina, do oblaka, i pričom podstiče na razmišljanje o vrijednostima koje kao društvo ne smijemo izgubiti – sloga, zajedništvo, trud, rad, lijepo ophođenje prema drugima… Sve te teme, koliko god ozbiljno djelovale, vješto su upakovane u igru riječima i na vrlo jednostavan način približene najmlađim čitateljima. Svaka priča nudi istu toplinu i nježnost, ali i životnu pouku neophodnu u građenju malenih u velike ljude. Sasvim sigurno, u svoj svojoj baršunastoj ljepoti, ove priče će biti dijelom odrastanja svakog djeteta koje ih pročita.

(Ema Hulusić prof.)

The post Promocija knjige za djecu „Priče patuljka Ponaška appeared first on Bosanska Knjiga.

Autorica: Belma Duvnjak, OŠ Edhem Mulabdić Sarajevo

Razred: V3

Šira tema (nastavna oblast): Moja domovina, Iz prošlosti domovine

Naziv uže teme/lekcije: Stanovništvo Bosne i Hercegovine

Trajanje realizacije: 45 minuta

Metode i strategije poučavanja: Strategije: Činjenica ili mišljenje, Semafor pitanja, Linija slaganja i Redoslijed 6 pojmova.

Ključne riječi:  Slaveni, Iliri, latinica, ćirilica, Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Jevreji, Romi, bosanski jezik, srpski jezik, hrvatski jezik

DETALJAN PRIKAZ NASTAVNE PRIPREME 

Ciljevi i ishodi učenja i poučavanja

Cilj ove nastavne jedinice je upoznati učenike sa činjenicom da bez prošlosti nije moguće imati ni budućnost.

Po završetku časa učenici će:

Znati: ko su Slaveni i Ilirii, religije u BiH, historijske etape razvoja Bosne i Hercegovine,  prošlost svoje domovine od prvih doseljavanja do danas, stanovništvo BiH danas, pisma u BiH, službeni jezici;

Moći: opisati način života ljudi u prošosti  BiH, razlikovati, kritički promišljati i doći do vlastitih zaključaka, argumentirati svoje mišljenje, poštovati i uvažavati drugog i drugačijeg, samostalno istraživati;

Razumjeti: zašto je prošlost važna i potrebna, važnost i značaj stare bosanske države u tom periodu i danas, zašto bez prošlosti nema budućnosti.

TOK ČASA

Evokacija

Učenici su podijeljeni u tri grupe. Svaka grupa će birati predstavnika grupe (po principu dogovora).

Učenici u funkciji prisjećanja sadržaja koje smo obradili na prethodnom satu gledaju PPP: Iz prošlosti BiH. Nakon što smo pregledali PPP zamolim učenike predstavnike grupa da dođu do table i izvuku koverte u kojima se nalaze pojmovi iz lekcije Stanovništvo Bosne i Hercegovine. U kovertama se nalaze tri pojma: SLAVENI, ĆIRILICA, KUR’AN. Svaki predstavnik grupe će izvući po jedan pojam. Nakon toga učenici u grupama imaju zadatak da za izvučeni pojam osmisle/kreiraju po jednu ČINJENICU i jedno MIŠLJENJE. Npr:

Nakon što su uradili ovaj kratki zadatak predstavnici grupa okače na tablu svoje radove i ukratko pojasne.

Razumijevanje značenja

Kada ponavljamo lekcije, uglavnom ja vama postavljam pitanja. Zašto? Danas ćemo ponavljati lekciju ali na način da vi meni postavljate pitanja. Pitanja ćete kreirati uz pomoć „semafora pitanja“. Već ranije smo naučili da semafor pitanja ima pitanja na tri nivoa: zeleni nivo su pitanja na koja odgovor nalazimo u knjizi-lekciji. Žuti nivo-pitanja se također nalaze u tesktu lekcije, ali da bi pronašli odgovor trebamo pažljivo pročitati tekst jer odgovor možda nije na jednom mjestu i trebamo da neke stvari povežemo i izvedemo zaključak. I na kraju najteže je osmisliti pitanje za crveni nivo zato što odgovor na to pitanje nećemo naći u tekstu lekcije, nego moramo razmisliti kako će nam ono što smo pročitali u lekciji pomoći da pronađemo odgovor na pitanje ili rješenje.

Vaš zadatak je da smislite pitanja za svaki od tri nivoa na semaforu pitanja. Koristite primjere pitanja iz oblačića sa semafora pitanja. Svaka grupa će osmišljavati drugačiju boju pitanja. Dijelim stikere u tri boje grupama. Prva grupa zelena pitanja, druga grupa žuta, a treća grupa crvena pitanja. Nakon što su učenici osmislili pitanja, svaki učenik iz svake grupe će izaći i zalijepiti svoje pitanje na semafor pitanja. Svako pitanje ćemo analizirati.

Nakon aktivnosti postavljanja „pametnih“ pitanja, sadržaje iz ove lekcije ponovit ćemo strategijom „Linija slaganja“.

Sada ćemo malo ustati da se razgibamo i fizički, ali ćemo ujedno razgibati naše moždane ćelije. Igra koju ćemo igrati zove se linija slaganja (učenicima pokazujem liniju koju sam zalijepila krep ljepilom duž cijele učionice). Na dva suprotna zida postavila sam karton SLAŽEM SE , NE SLAŽEM SE. Ja ću čitati izjave (vezano za lekciju), a vaš zadatak je da u skladu sa stepenom slaganja zauzmete poziciju na liniji slaganja. Ukoliko se u potpunosti slažete ili ne, primaknete se kartonu na zidu. Nakon svake izjave učenike koji su u manjini pitam zašto se slažu ili ne slažu sa nečim. Učenici daju argument vezano sa stepen slaganja ili neslaganja.

IZJAVE:

• STANOVNIŠTVO BOSNE I HERCEGOVINE VREMENOM JE MIJENJALO NAČIN ŽIVOTA, ODIJEVANJA I PONAŠANJA NA BOLJE.
• U BOSNI I HERCEGOVINI I ĆIRILICA I LATINICA SE KORISTE RAVNOPRAVNO/PODJEDNAKO
• SVI NARODI/RELIGIJSKE PRIPADNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI IMAJU ISTA PRAVA KOJA SE POŠTUJU.

Refleksija

Zamolim učenike da otvore svoje sveske i prepišu zapis sa table. Učenicima dijelim radne listove sa strategijom: Redoslijed -6 pojmova. Zadatak je da pronađu u lekciji 6 pojmova koji su im zanimljivi i da ih zapišu na radni list po važnosti, te da za svaki od pojmova u predviđeni prostor daju mini objašnjenje ili ilustraciju pojma.

Nakon završenog zadataka učenicima puštamo video projekciju pjesme „Za bolje sutra“, koja govori  o budućnosti BiH. Povezati sa krilaticom s početka časa: Bez prošlosti nema budućnosti. Čas završavamo zajedničkom interpretacijom pjesme.

Pohvaliti sve učenike koji su aktivno učestvovali u radu na času. Ocijeniti najaktivnije.

Domaća zadaća:

Istražiti  neke zanimljivosti o vjerskim knjigama konstitutivnih naroda u BiH.

Savjeti za nastavnike

Voditi računa da pravilno primijene navedene strategije rada. Više o navedenim strategijama rada na www.zajednicainovativnihnastavnika ili pitati nastavnicu Belmu Duvnjak koja je certificirana za primjenu savremenih strategija rada Škola mišljenja, Step by Step.

Praćenje i procjenjivanje  

Strategija Činjenice-mišjenje, analiza pitanja koja će učenici kreirati koristeći strategiju Semafor pitanja, analiza učeničkih argumenata u okviru strategije Slažem se –ne slažem se, analiza nastavnog listića: redoslijed 6 pojmova i analiza istraživanja iz  domaće zadaće (pano, esej i sl.) Praćenje i procjenjivanje može biti formativno i sumativno.

The post Nastavna priprema: Stanovništvo BiH, ponavljanje appeared first on Bosanska Knjiga.

          Osma osnovna škola „Amer Ćenanović“ je smještena na samom ulazu u naselje Butmir, Općine Ilidža. Broji blizu 500 učenika i učenica. Ima 40 uposlenika, a od toga 30 nastavnika. Status „Model škola“  ne može se lako dobiti. Da bi neka škola postala „Model“, to zahtijeva određene predispozicije za to. Prije svega kvalitet aktivnosti koji se provodi u određenoj školi, je veoma bitan. Te aktivnosti trebaju da se realizauju u skladu sa savremenim pristupima u nastavi, da se svakodnevno unose inovacije, a onda da se programi kvalitetno implementiraju i sprovode. „Model škole“ prolaze mnoge edukacije, prije svega za mentorske timove. Kreiraju i realizuju  planove partnerstva i mentorstva u odnosu na druge škole, kreiraju svoj program specijalizacije. Da bi škola ostvarila status „Model škola“, ta škola treba da ima tim profesionalaca koji  kontinuirano jača svoj resurs, usavrašavaju, jačaju svoje kapacitete, sposobnosti, te kao takva se orijentiše ka pružanju profesionalnih  usluga  svim zainteresovanim.  Upravo navedene osobine su prepoznate od strane Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo u našoj školi, pa je Javnoj ustanovi Osma osnovna škola „Amer Ćenanović“ dodijelilo  status „Model škola“ u realizaciji nastave prema STEM pristupu.

Važno je istaći, da nam to nije prvi put da u inovacijama budemo prvi, pa je i implementacija elektronskih dnevnika, u Kantonu Sarajevo, krenula sa odabranim školama, među kojima smo opet mi bili. Razvijanje kritičkog razmišljanja i razvijanje digitalne pismenosti, te „Škola za 21. vijek“ i MICRO-bit u nastavi, također je jedan od projekata u kojem smo bili među prvima sa realizacijom i implementacijom direktno u nastavi. Tako da i ovog puta u uvođenju STEM pristupa u nastavu u Kantonu Sarajevo smo prvi.

Nakon dodjele statusa „Model škola“ odmah se krenulo sa realizacijom projekta i implementacijom STEM pristupa u nastavu. STEM je u našoj školi od augusta školske 2018/2019. godine. Razbijanje stereotipa u realizaciji nastave i u samom pristupu nastavi je jako važno u današnje vrijeme. Ni jedna novina se ne može uvesti odmah, preko noći. Da bi se novina u realizaciji nastave mogla uvesti, potreban je tim stručnjaka i kvalitetna edukacija. Direktor naše škole gospodin Vahid Čustović, je i sam prepoznao u samom startu, pozitivne strane STEM pristupa. Imenovao je tim nastavnika koji nisu morali da budu u timu ako nisu željeli. Svaki odabrani nastavnik mogao je da se izjasni da li će biti u ekipi koja će realizovati nastavu prema STEM pristupu ili neće. A članovi tima su slijedeći nastavnici:

Sabina Vuk (magistar nauka, profesor pedagogije), Anela Kamerić (profesor razredne nastave), Zuhra Dacić (profesor razredne nastave), Lala Kofrc (profesor razredne nastave), Nadžija Jelešković (profesor razredne nastave), Amela Alagić (profesor razredne nastave), Alma Suljagić (profesor razredne nastave), Enisa Zulović (nastavnica geografije), Emina Zjajo (profesor biologije), Amra Krajina (profesor matematike i fizike), Sead Planić (nastavnik matematike), Omer Lavić  (nastavnik matematike), Aljo Dervišević (nastavnik Hemije), Vildana Muhić (profesor matematike i informatike) i Sanela Alajbegović (magistar razredne nastave). Nakon imenovanja tima u našoj školi je sprovedena obuka.  Obuku je sproveo tim profesionalaca STEM trenera/mentora  za sprovođenje STEM pristupa u nastavi  za Kanton Sarajevo, a taj tim  čine:  Mirsad Kazazović, Adnan Islamović, Ibrahim Muharemović, Edin Tabak, Aida Rizvanović, Amela Mujagić, Dževdeta Dervić, Lejla Sabljica, Sandi Tafro, Sanela Sirćo i Eldina Dizdar.

Pomenuti mentori su sproveli veoma uspješno obuku. Predstavili STEM u pravom smislu, objasnili. Upoznali nas sa glavnim dokumentima na koje se primjena STEM-a odnosi. Nakon obuke, održane u avgustu 2018. godine, odmah se krenulo sa radom. Bilo je mnogo pitanja. Razmišljanja, na koji način je najbolje krenuti sa primjenom STEM-a u nastavi? Dakle, potrebno je bilo krenuti sa STEM, a uz to i sve redovne obaveze vezane za početak školske godine uraditi. Ipak predavanje i čitanje je jedno, a praksa drugo. Uz dosta rada i truda uspjeli smo sve pripremiti, na vrijeme isplanirati, početi školsku godinu i već sa realizacijom prvih časova prema STEM pristupu krenuli u septembru.

Šta znači i koja područja obuhvata STEM ?

Pojam STEM dolazi iz engleskog jezika, a zapravo je akronim satkan od početnih slova četiri područja – science, technology, engineering i mathematics.

Ova relativno nova nastavno-metodička oblast podrazumijeva komparativan pristup odgojno-obrazovnom procesu i mogućnosti njene primjene u obrazovanju djece. Akronim „STEM“ upravo i upućuje na  ključne predmete svoga proučavanja. To su „Science, Technology, Engineering and Mathematics“, odnosno, nauka, tehnologija, inženjerstvo i matematika.

Ono što ovaj oblik obrazovanja čini drugačijim upravo je to što se izučavanju pristupa interdisciplinarno, kombinovanjem elementa i dostignuća svake od navedenih oblasti. Uzajamna povezanost ovih oblasti omogućava djetetu da shvati složeni i krajnje zanimljiv svijet koji ga okružuje.

Čemu doprinosi ovakav oblik obrazovanja?

Obrazovanje u okviru STEM-a daje djeci mogućnost da se oprobaju u najrazličitijim oblastima, što rješava neke od aktuelnih problema kao što je profesionalna orijentacija. Čak i ako dijete ne postane inženjer ili matematičar. Prema statistikama, stručnjaci koji su obrazovanje stekli u okviru STEM metodologije, imaju veće prihode čak i onda kada biraju profesije koje nisu u vezi sa STEM-om.

Obrazovanje u STEM oblastima razvija kritičko mišljenje, povećava naučnu pismenost i stvara novo pokoljenje inovatora i pronalazača. Inovacije, opet, dovode do pojave novih proizvoda, a inženjeri, tehnolozi i matematičari igraju ključnu ulogu u očuvanju stabilnosti i obezbjeđivanju rasta ekonomije svojih država.

Kada bi, na kraju, jednom riječju trebalo da kažemo šta je STEM, mogli bi smo, s priličnom uvjerenošću prosto reći – budućnost. Dakle, nesumnjivo je da će većina radnih mjesta kroz nekoliko godina podrazumijevati vladanje posebnim oblikom kritičkog mišljenja kao i shvatanje osnovnih koncepata nauke i matematike.

Nauka je naš svijet u kojem živimo i koji nas okružuje. To je svijet u kojem tehnologija svakodnevno napreduje. Svakodnevna napredovanja u svijetu, ljudsku znatiželju pobuđuju. Uz znatiželju se pobuđuje i rad, istraživanje, stvaranje. Iz znateželje i rada nastaju ta nova dotignuća, i ukoliko nismo u korak sa njima, teško ćemo se snaći u ovom svijetu. Upravo u navedenom se ogleda važnost ovog projekta. Zahvaljujući STEM metodologiji, djeca mogu da istražuju pojave oko sebe, shvate povezanost tih pojava. Istraživanjem im se daje mogućnost za razvijanje logičkog zaključivanja, radoznalosti, praktičnosti, te kritičkog razmišljanja. Stem nastava potiče kod učenika ključne vještine za život, te podstiče djecu da budu ne samo radnici, nego kreatori poslova u budućnosti. Kroz ovu nastavu kod naših učenika se razvija saradnja, inovativnost, kreativnost i kritičko razmišljanje. STEM nastava ima najvažniju ulogu, a to je steći znanje za život, a ne za ocjenu. A to je maloj djeci izuzetno važno. Važno im je da uspiju, a kroz ovakvu STEM  nastavu ne mogu, a da ne uspiju.  Povezivanje naučnih disciplina  nauke, tehnologije, inženjerstva i matematike (science, technology, engineering i mathematics) djeci se daje mogućnost da se oprobaju u svim oblastima, ali i da shvate koliko je stavrni svijet i sve što postoji u tom svijetu povezano. Međutim, veoma važno je da se djeca na pravilan način usmjeravaju u istraživanju. Dakle, uloga nastavnika u STEM nastavi je veoma velika. Od nastavnika zavisi i sam proces nastave, pa i STEM nastava. Nastavnik je taj koji djecu motiviše, priprema, usmjerava, na što neobičniji način. Stoga je važno da se naglasi da nastavnik u ovom projektu zaista je ključan. On je taj koji prije svih istražuje, traži najbolje metode pouačavanja, najinteresantnije načine prenosa znanja. Nastavnik je taj koji se stalno obrazuje, stalno uči, pa tako i u ovom projektu, u našoj školi.  STEM nastava jednostavno nastavnika usmjerava, da ne kažem tjera da se usavršava. Ne možete doći na STEM nastavu nesprmni. Tako da se slobodno može reći da je ovaj projekat veoma važan i za nastavnike u našoj školi. Stalna edukacija, usvršavanje u poslu nas tjera da ne stojimo u mjestu, već da smo u korak s vremenom, a ovaj projekat nam to omogućava, neprekidnu edukaciju i istraživanje. STEM nastavu u našoj školi nastavnici organizuju na poseban način. Ovaj projekat u našoj školi nastavnicima daje slobodu u organizaciji nastave, kombinovanje mnogo aktivnosti, upotrebu mnogo nastavnih sredstava, materijala, mnogo rada i učenika i umijeća nastavnika. Sve to ne bi bilo važno da nema podrške škole, menadžmenta, direktora  koji sve navedeno  podržava. Dakle, ovaj projekat je izuzetno važan za sve faktore koji su uključeni u proces nastave u našoj školi. Kroz STEM pripremamo djecu za budućnost.

Biti aktivno uključen u realizaciju nastave prema STEM pristupu je zadovoljstvo, izazov, ali i odgovornost. Zadovoljstvo pruža pripremanje, istraživanje, prilagođavanje raznih zadataka, smišljanje novih aktivnosti, razbijanje stereotipa, razvijanje interesovanja kod učenika, ali i kod nas samih. Pripremanje za realizaciju jedne nastavne jedinice traje nekoliko dana. Takvo pripremanje zahtijeva pretraživanje, iznalaženje novih strategija, kao i osmišljavanje na koji način primijeniti novu strategiju u nastavi. Pored toga, potrebno je osmisliti sve aktivnosti koje će djeci biti interesantne, koje će djecu uključiti direktno u rad. Učenicima je interesantno sve što je novo, a uz to ako primjenjujete tehnologiju, još je interesantnije. Najvažnije u svemu je povezivanje međupredmetnih nastavnih jedinica, ali to povezivanje treba da bude spontano. Na kraju i sami učenici traže međupredmetne poveznice. Sve ovo pričinjava i izazov. Ipak nastavnik je najodgovornija osoba u svemu. Potrebno je sve uskladiti da je u skladu sa zakonskim propisima, a i zadovoljiti kriterije uspješnosti u radu, okupirati učenike, prije svega postaviti učenika u centar aktivnosti. Pripremanje za realizaciju nastave prema STEM pristupu zahtijeva stalnu edukaciju, usvršavanje u poslu, istraživanje, te ubacivanje novih strategija u nastavu, osmišljavanje novih aktivnosti, a sve u cilju aktivnog učenja, u čijem je fokusu učenik, dijete. Dijete je centar svijeta, pa tako i ove aktivne nastave.

Fleksibilnost u radu se mora istaći. U ovakvom poučavanju čas od 45 minuta skoro i ne postoji. Neka aktivnost se realizuje za 25 minuta, a neka za 55 minuta. A kroz STEM poučavanje razbijamo stereotip od 45 minuta, što je veoma pozitivno. Dakle, STEM je u učionici. Već daje svoje rezultate. Zadovoljstvo kod učenika je najveća ocjena, ali i zadovoljstvo roditelja. Raduju ih poluprazne torbe, a radnih aktivnosti puni časovi. Naročito se djeca trude kada je nova tehnika u pitanju. Mala su ovo djeca, ali ipak daju svoj maksimum. Međutim, u svemu nastavnik je taj koji sve to rukovodi, usmjerava, poučava, priprema.

STEM podučavanje je svrsishodno, i zaista daje rezultate. Svakako, da bi bilo dobro da se STEM poučavanje integriše u redovno obrazovanje. Treba istaći da kroz ovakav način poučavanja svi napreduju. Svako dijete se pronađe u nekoj oblasti. Djeca sa poteškoćama, bilo koje vrste, također su u fokusu. Pripremajući se nastavnik, prilagođava ovakav čas svima u razredu, a to je jako bitno.  Kroz postojeće Nastavne planove i programe, STEM poučavanje se može primijeniti, u određenim oblastima. Međutim, postojeće Nastavne planove i programe potrebno je preraditi, uskladiti određene oblasti, naročito u predmetnoj nastavi. Naši programi, pokazalo se da bi trebalo da se redvidiraju, prerade, prilagode učeniku u 21. vijeku. Treba težiti  izradi Kurikuluma za različita područja u koja bi se STEM integrisao u redovno obrazovanje od početka školovanja.

U mojoj učionici, taj dan je poseban, jer obično isplaniram cjelodnevne aktivnosti. Povežem sve što se može povezati. Tom danu prethode dani planiranja i osmišljavanja aktivnosti, pisanja pripreme i pripremanju materijala. Dan prije odžavanja STEM nastave sa učenicima se dogovaram šta će ponijeti od pribora. Obzirom da sve pripremim materijale, djeci su toga dana potrebne samo sveske i to samo za listiće i taj rad u sveskama ne traje dugo. Udžbenici djeci ne trebaju. Dakle, toga dana dječije torbe u mom odjeljenju su lagane. Djeca ponesu dvije ili tri sveske, pernica. Zbog toga djeca su presretna. A onda kada dođe taj dan, prepun aktivnosti. Djeca se posebno angažuju, da urade što bolje. Na kraju dana sami govore: “Danas smo učiteljice baš mnogo radili.” Nema mnogo zadaće, a sve naučeno. Roditelj, sutradan mi dolazi u učionicu i kaže:” Učiteljice onaj STEM Vam je super.” A ja onako iznenađena, jer je to roditelj slabijeg učenika, a već zna za STEM. Cijeni. Dijete joj je toga dana došlo kući puno znanja, ispričao je šta smo radili.  Odgovorila sam toj roditeljki  da tom danu su prethodili dani planiranja i pripremanja, jer za tu nastavu potrebno je mnogo izvora znanja, a i strategija (tehnika), razmišljanja, na koji način realizovati određene teme i oblasti. U svemu ovome nastavnik zaista treba biti umjetnik, sposoban, kompetentan, da odgovori jednom ovakvom zadatku. Čast i zadovoljostvo je bilo ugostiti ministricu obrazovanja, nauku i mladih Kantona Sarajevo Zinetu Bogunić. Ministrica je prisustvovala jednom od realizovanih STEM časova u trećem razredu. Ministrici su se dopale nove strategije koje su primijenjene na času, te kako ih učenici shvataju i prezntiraju. Tom prilikom istaknuto je da mi u trećem razredu, za svaku nastavnu jedinicu koju realizujemo po STEM pristupu, nastojimo da koreliramo sa predmetima koji su STEM predmeti. Tako je u trećem razredu glavni predmet po našem planu za realizaciju STEM-a Moja okolina, pa sve planirane i realizovane nastavne jedinice povezujemo sa sadržajima iz nastavnog predmeta Matematika i Infomatika. Uz sve te poveznice prisutna je jezička komponenta, jer se učenicima saopštava, sa učenicima se razgovara, učenici objašnjavaju, obrazlažu urađene zadtke i shvaćene sadržaje. Osim toga prisutna je i umjetnička komponenta,  jer u svim radovima učenici crtaju, prave, modeliraju. Između pojedinih aktivnosti prave se pauze uz muziku, ples, pokret, vježbe razgibavanja. Ministrica nije krila oduševljenje i zadovoljstvo onim što je vidjela na času (a to nam je posebno drago).

Učešće na Konferenciji „Povezuj se, stvaraj, razmjenjuj, razvijaj se za sutra – BiH obrazovanje i ekonomija za 21. vijek“ je za naš tim jedno veliko iskustvo. Konferencija je održana u Mostaru , 16. i 17. aprila 2019. godine, u okviru Projekta „Unapređenje osnovnog učenja i obrazovanja u Bosni i Hercegovini – ENABLE BiH“. Tom prilikom na veoma interesantan način učenici i nastavnici su predstavili svim učesnicima Konferencije realizovane aktivnosti koje smo realizovali po STEM pristupu. Učesnicima Konferencije su se dopale naše prezentacije, kao i aktivnosti koje smo uspjeli realizovati za veoma kratko vrijeme. Na Konferenciji je predstavljen učesnicima i mali turistički vodič o naselju Butmir u kojem je smještena naša osnovna škola, koji smo napravili zajedno sa učenicima, u okviru planiranog istraživačkog projekta za ovu školsku godinu, u okviru primjene STEM-a u nastavi pod nazivom „Iz prošlosti zavičaja – Butmirka kultura“. Ovaj projekat se realizuje u okviru nastavne jedinice „Prošlost, sadašnjost, budućnost“. Učenici su zajedno sa svojim roditeljima istraživali o svom mjestu u kojem žive. Od materijala koje smo sakupili napravljen je turistički vodič u cilju promovisanja mjesta kojem učenici žive, čuvanjem od zaborava prošlosti koju naselje Butmir ima, njegovanjem sadašnjosti, te razvijanje osjećaja za rad i razvoj mjesta za budućnost. Informacije istaknute u našem malom turističkom vodiču posebno su se dopale učesnicima Konferencije.

Značaj STEM poučavanja u nastavi je veliki. Nastavnici u ovom projektu su istraživači, jer svakodnevno istražuju, traže veze između predmeta, veoma mnogo komuniciraju, planiraju. STEM poučavanje bi trebalo da se integriše u redovno obrazovanje od najranijeg školovanja, ali, ne smijemo zanemariti  jezičko i umjetničko područje. Sve što djeca rade na časovima STEM nastave koriste elemente jezičkog područja, ali i umjetničkog.

Primjena STEM pristupa u nastavi je za svaku pohvalu. U protekloj školskoj godini u našoj školi  mnogo časova se realizovalo uz povezivanje STEM naučnih disciplina. Samim tim  dao se veliki zadatak našem timu u našoj školi. Ustvari, ta uloga je upravo  uloga nastavnika za 21. vijek, a to je upravo STEM nastavnik. Pored tako velike uloge koja se da nastavniku, uzdiže se dijete, jer je dijete centar jednog ovako aktivnog učenja. Ovakav način poučavanja, zaista daje mogućnost da svi napreduju u procesu obrazovanja. Nastavnik koji se stalno edukuje, ne može biti nespreman. On je svakodnevni istraživač. Na ovakav način nastavnik se sprema za svako dijete u razredu, jer prilagođava nastavu svim učenicima u odjeljenju. Na ovakvom jednom času svi nešto rade. Zbog toga STEM nastavnik je umjetnik, kreator, istraživač, upravo nastavnik kakvog očekuju djeca koja polaze u školu. STEM nastava je nekada bila prošlost, a kod nas, u našoj školi, sadašnjost.

Novom se kurikularnom reformom u nastavu uvodi i stavlja naglasak na individualizirani pristup svakom učeniku. Individualizirani se pristup uveliko razlikuje od individualnog rada kojeg učenik samostalno izvršava u učionici za vrijeme nastave. Ovakvim se pristupom očekuju i odgojno-obrazovni ishodi koji će učiteljima, učenicima ali i roditeljima pružiti objektivniji uvid u ono što se od učenika očekuje, njegovo znanje, sposobnosti ali i područja koja trebaju veću pažnju.  Prema Cjelovitoj kurikularnoj reformi individualizacija podrazumijeva sljedeće stavke:

• poštuju se i prihvataju razlike među učenicima
• proces učenja i poučavanja oblikuje se uvažavajući jedinstvenost svakog djeteta te je usklađen sa sposobnostima, prethodno stečenim kompetencijama i interesima učenika uvažavajući činjenicu da učenici napreduju različitom brzinom i imaju različite razvojne putove
• primjenjuju se individualizirani i fleksibilni odgojno-obrazovni pristupi koji omogućuju zadovoljenje različitih potreba učenika te prepoznavanje i razvoj njihovih sposobnosti i identiteta
• učitelji imaju značajan stupanj slobode u odabiru aktivnosti i sadržaja odgojno-obrazovnih ishoda, metoda, strategija i oblika rada, praćenja i poticanja napretka učenika
• učenicima se omogućava određena razina u izboru aktivnosti i sadržaja te pristupa učenju kako bi se zadovoljili njihovi posebni interesi i potrebe.

Individualizirani pristup učeniku podrazumijeva da se svim učenicima nastoji omogućiti da u što većoj mjeri ostvare željene ishode učenja, što znači da poučavanje mora biti prilagodljivo, uvažavati i prihvatati različite okolnosti, iskustva i mogućnosti učenika. Osobito je važno voditi računa da zahtjevnost zadataka koji se stavljaju pred pojedinog učenika bude takva da mu omogućava postizanje uspjeha. Prilagodbom načina učenja i poučavanja učenikovim individualnim potrebama, osim lakšega ostvarivanja ishoda učenja, postiže se veća motiviranost učenika za učenje, veće zadovoljstvo školom ali i veće samopoštovanje. Upravo sve navedeno se može postići STEM pristupom u nastavi.

The post STEM model škola Javna ustanova Osma osnovna škola „Amer Ćenanović“ appeared first on Bosanska Knjiga.

Stručna Saradnica

JU OŠ “Hasan Kikić” Sarajevo

Škola u srcu zajednice

Volontiranjem u zajednici rastemo i kreiramo promjene

Empatija, inovativnost, kreativnost, vizija, znanje, strategija… ključni su pojmovi kada spomenemo programe školskih volonterskih timova.

Koncept školskog volontiranja podrazumijeva promoviranje i kvalitetno organiziranje volonterskih aktivnosti za učenike u lokalnim zajednicama uz podršku civilnog društva, kako bi se povećao broj kvalitetnih i održivih školskih volonterskih programa.

Razvijanjem osjećaja za brigu i pomoć onima kojima je to potrebno, osnažujemo našu zajednicu i učimo djecu empatiji.

Volontiranje pomaže u stvaranju osjećaja pripadnosti i umanjuje osjećaj društvene marginalizacije i isključenosti.

Školski volonteri – kreatori promjena

Volontiranje o kojem mi govorimo i kojim se bavimo je puno više od neplaćenog rada. Volontiranje je prilika za stvaranje uslova za razvoj programskih sadržaja koji omogućavaju izgradnju podržavajuće društvene svijesti i stvaranje mreže podrške za svako dijete.

Dan za dobro djelo

Pružanjem podrške projektima od društvenog značaja i ulaganjem u kvalitetne volonterske programe razvijamo kulturu društvene brige.

Volontiranje – snaga dobre volje i čiste ljubavi

Volontiranje uključuje želju za pomaganjem, promjenom, altruizam, a s druge strane  predstavlja potrebu za kreiranjem okruženja u okviru škole koje će omogućiti podsticanje djece i mladih na volonterske aktivnosti s jedne strane, te otvoriti školu zajednici i omogućiti uključivanje zajednice u školu.

Kupi čas – volontiraj za nas

Svaka škola kroz koncept volontiranja može realizirati brojne community projekte, programe podrške i mentorstva kroz koje će promovisati vrijednosti društveno – korisnog rada i aktivizam u zajednici.

“ZA SRETNO DJETINJSTVO” – Program podrške socijalnoj inkluziji svakog djeteta

Kažu da je posao vidljiva ljubav. Te su riječi dokaz toga koliko dobijamo, rastemo i nudimo kroz posao koji radimo.

Svako dijete ima pravo na sretno djetinjstvo, a svi mi imamo odgovornost da im u tome pomognemo.

The post Škola u srcu zajednice: Volontiranjem u zajednici rastemo i kreiramo promjene appeared first on Bosanska Knjiga.

Piše: Zehra Šljivo prof.

OŠ „Kiseljak 1“ Bilalovac

U povodu 7. aprila Svjetskog dana zdravlja u Osnovnoj školi “Kiseljak 1” Bilalovac prezentovan je projekat o zdravlju pod nazivom : “Postanimo svjesni navika ovisnosti”. Naime, učenici IX-4 razreda snimli su kratkometražni film pod nazivom “Uticaj energetskih napitaka na  zdravlje“. Scenarij za film napisala sam sa ciljem kako bi djeca razvijala svijest o štetnostima konzumiranja energetskih napitaka. Kroz kratkometražni film ispričana je priča dječaka  Dine koji spletom okolnosti konzumira energetski napitak i tu počinju problemi sa zdravljem. Nakon niza događaja Dinina priča završava pozitivno. Film je edukativan, zabavan, namijenjen djeci školskog uzrasta. Film je prezentovan uz niz  aktivnosti koje su naši učenici posvetili zdravlju.

… Put životu i nadi …

Ovo je priča za sve mlade,

djecu ne donose nit’ laste nit’ rode,

djeca se rađaju iz ljubavi i kroz život plove.

Stariji kažu: “Djeca rastu kao iz vode !“

***

Za zdrav rast i razvoj potrebne su:

žitarice , minerali, vitamini , a ne sportski steroidi .

Raznorazni enđi napici točeni su u limenci,

primamljivi , svi na cijeni  –  boli glava

od njih mi se baš ne spava…

***

Letim kao“ migos ptica“ ,

gore-dolje , naprijed nazad .

Dok ne shvatim štetnost leta ,

vrti mi se sva planeta.

Na limenci sitno piše –nije ispod šesnaest ljeta!

No, nažalost ne čitamo ,

eh, tu nam je prva greška!

Noge nose, oči vode-poslovica dobra stara:

„Čuvaj zdravlje -pametan budi “,

zapisaše mudri ljudi .

***

U enđi napicima nema spasa,

to neka zna svaki dasa.

Uzmi ili ostavi –pročitaj –prouči ,

pa tek onda ti zaključi .

Kvalitetno spavaj –lješnjake , bedeme jedi,

jer ovaj život puno vrijedi.

Ovaj  put vodi boljem  životu i nadi

Ovo je put koji vodi zdravom razvoju mladih.

Konzumirajte ono  što vam godi ,

Samo pazite, da vašem zdravlju ne škodi.

Naša pjesma , naš je glas

Glasajmo za zdrav dječiji rast!

Hvala Vam sto podrzavate nase aktivnosti.

Dramsko-novinarska sekcija iz OS “Kiseljak1” Kiseljak

The post Postanimo svjesni navika ovisnosti appeared first on Bosanska Knjiga.

Piše: Emina Janjac, magistar razredne nastave

Kroz prozor pedagoškog optimizma

Tek mi je toliko godina, a već se svijet oko mene počinje zatvarati i stezati. Ovo možeš, a ono ne možeš, ovo smiješ a ono ne smiješ, ovo smiješ kazati, ono ne smiješ. Tako svaki dan, tamo, ovamo, sjedi, ustani, pitaj prije nego nešto uradiš, kaži, ne viči. A ja još uvijek ne znam zašto to radim…

Djetinjstvo, razdoblje u kojem je čitav naš tjelesni, psihomotorni, kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj iniciran u njemu. Razdoblje koje je u velikoj mjeri obilježeno specifičnom aktivnošću, stalnim dijalogom između mogućeg i stvarnog života, maštanjem.  Oblikovati priču o životu, osluhivati dječija maštanja, poučavati ga o najdubljim tajnama znači otkrivati jedan drugačiji svijet koji često izaziva čuđenje, strah, ushićenje, divljenje. Takav jedinstveni svijet je opisan u pričama, bajkama, basnama pa je i dijete naklonjeno tim sadržajima. Suočeno sa pričama, dijete počinje samo da vidi slike, čuje muziku i oživljava svijet. To je razdoblje u kojem je sve dozvoljeno, nezamijenjivo i neponovljivo. Najveći opaženi izraz potencijalne i produktivne darovitosti djeteta u tom razdoblju se velikim dijelom pripisuje njihovim odgajateljima/nastavnicima. Zato nastavnici preklapanjem mašte i pouke i igre i poruke pronalaze najadekvatnije nastavne oblike kojim će otkriti te velike čarolije koje djeca pretvaraju u vlastite mitologije. Poučiti dijete da izražava svoje misli, osjećanja i uvjerenja znači poučiti ga komunikaciji, sposobnosti i najvećoj prednosti ljudi koju često vezujemo za jezik. Ako ne govorimo istim jezikom, malo ćemo se razumijeti. Svi pisci svijeta koji su pisali za djecu i o djeci su jezike bojili ljubavlju. Često se pitamo da li postoji jedan univerzalni ljubavni jezik koji razumiju svi ljudi? Da, to je jezik djeteta. Duhovna tvorevina koji mogu naučiti svi, ali samo ako su spemni slušati, učiti i oponašati ga. Tek tada će se otkriti neprikosnoven svijet stvarnosti koji lebdi između monotonije i čari imaginacije. Taj svijet je često djetetu preuzak i stisnut, jer visine i daljine ne čekaju, nego zovu, a mašta i potreba za slobodom traže nove neistražene prostore. Približiti se djetetu, prepustiti se njegovoj čaroliji nije ništa drugo nego iskreno mu vjerovati, sa njim suosjećati i govoriti  njegovim jezikom. Samo taj jezik, neosjetno plijeni i čudesno bogati svjetove. Razvijati, pomjerati okvire i granice svog mišljenja i življenja znači bogatiti ličnu i profesionalnu autonomiju. Zato postanimo istraživači dječijeg mišljenja i maštanja koji aktivno učestvuju u stvaranju i razvijanju naučne pedagoške teorije – padagoškog optimizma.

Momenat kada smo otklanjali strahove, pokazivali maženje, zamišljali hranjenje, posjetili veterinara galopiranjem i izražavali se darivanjem je dio našeg malog pronalaska, tada velikog svijeta, Pričamo o konjima.

The post Kroz prozor pedagoškog optimizma appeared first on Bosanska Knjiga.

Piše: Sabiha Salčin, prof. matematike

Direktorica OŠ Mirsad Prnjavorac

Centar za digitalne kompetencije

Nastavni proces posljednjih godina značajno se promijenio, posebno sa aspekta informacionih tehnologija. U školu su uvedeni: elektronski dnevnik, on-line nastava, edukativne platforme, digitalni udžbenici. Polahko ali sigurno da obrazovanje kreće u jednom potpuno drugačijem smjeru gdje bez adekvatne tehnologije neće biti moguće realizovati nastavni proces.

Obzirom da smo škola koja uvijek ide u korak sa inovacijama, te nastojimo našim učenicima i nastavnicima da obezbijedimo što bolje uslove za rad, ukazala se potreba za otvaranjem Centra za digitalne kompetencije.

Iako u sklopu škole već postoji kabinet za realizaciju nastave iz informatike, savremeni kabinet za učenje stranih jezika, kao i e-učionica za učenike mlađeg školskog uzrasta, smatrala sam da je otvaranje jednog ovakvog Centra od velikog značaja za unapređenje i kvalitet cjelokupnog nastavnog procesa.

Centar za digitalne kompetncije je opremljen sa tridest i jednim računarom i interaktivnom tablom. Računari su uvezani u mrežu i spojeni na internet. Učionica u kojoj je Centar smješten je u potpunosti renovira na i opremljena sa novim namještajem. Namjena Centra za digitalne kompetncije je edukacija roditelja, učenika i nastavnika naše škole.

Za potrebe otvaranja Centra akcenat se stavlja na novi način realizacije nastavnog procesa gdje će svaki učenik imati prliku raditi samostalno za računarom, pratiti nastavne sadržaje na zanimljiviji način uz rješavanje različitih problemskih zadataka. Jedan od načina da se u nastavu uvede interaktivnost, da se dodatno motivišu učenici i da se angažuju sva čula prilikom sticanja novih znanja jeste upotreba interaktivne table. Interaktivna tabla je nastavno sredstvo koje omogućava prikaz različitih multimedijalnih sadržaja, obezbjeđujući fleksibilnost i dinamičnost u nastavi.

Nastavnikova uloga se mijenja on će biti i dalje voditelj nastavnog procesa ali će sada učenici samostalno dolaziti do novih informacija umjesto da ih nastavnik gotove prezentuje. Cilj je osposobiti učenike da kritički razmišljaju i samostalno stiču nova znanja. Uvođenje adekvatnih tehnologija u nastavni proces omogućava nastavniku da odgovori na potrebe savremene nastave i dobar čas učini još boljim.

The post Centar za digitalne kompetencije appeared first on Bosanska Knjiga.

Nađa Pejak,

Prof. muzičke kulture 

Rad razmatra značaj i obilježja kulturne i javne djelatnosti škole definisane kroz programsku orijentaciju. Koristeći trodimenzionalne pristupe: deskriptni pristup – opisom odgovarajućih aspekata programa kulturne i javne djelatnosti, komparativni pristup sa oblastima vrednovanja i indikatorima kvalitete i normativni pristup – postavljanjem smjernica usmjerenim ka ostvarenju prakse, razvoja programa kulturne i javne djelatnosti škole.

Ključne riječi: kultura, program kulturne i javne djelatnosti škole, indikator, smjernice

Razvoj osnovnog odgoja i obrazovanja i rad škole u sebi je, historijski integrisao i kulturnu i javnu djelatnost. Zakonska regulativa usmjerena je u obavezi škola da pored obavljanja djelatnosti za koje je osnovana, sudjeluje u organizovanju kulturnog života i drugih aktivnosti u pogledu ostvarivanja interesa djece i mladih u slobodnom vremenu. Prihvatajući osnovno značenje pojma kultura /cultura, od latinskog cultura prema glagolu colere – obrađivati, voditi brigu, očuvati – u općem smislu sve ono što su ljudi napravili iz sebe i svijeta pred školom se postavljaju novi izazovi. Filozofija vrijedosti shvata kulturu kao sveukupnost vrijednosti koje je čovjek stvorio u formi morala, običaja, govora, umjetnosti, odgoja, prava, nauke, tehnike, politike. Pojam kulture je, nema sumnje, jedan od najsloženijih pojmova u savremenim društveno-humanističkim znanostima i kao takav neodvojiv sa funkcijom odgoja i obrazovanja. Temeljne odrednice odgojno-obrazovnog, te svakog drugog rada u školi, jeste prihvatanje  kulture  shvaćene u najširem značenju kao način života pojedinca, određene zajednice, društva,  što je moguće ostvariti ako se postigne opšte i široko razumijevanje i prihvatanje kulturnih vrijednosti. Analogno savremenim pitanjima i potrebama u vezi sa nužnim promjenama i sveobuhvatne reforme obrazovnog sistema, programi kulturne i javne djelatnosti škola dobijaju novu dimenziju.

Izazovi vremena

Dvadeset prvi vijek je već prepoznatljiv po očekivanim ostvarenim i protivrječnim razvojnim postignućima, ali je ujedno, identifikovao nove mogućnosti i nove nosioce razvoja kao i kompetencije potrebne čovjeku za život u njemu.  Obrazovanje je danas u svim nacionalnim sustavima najopsežnija djelatnost. Ono se smatra najvažnijim činiteljem razvoja i pred njim se kontinuirano postavljaju novi zahtjevi.

Strateški ciljevi koje je postavilo Vijeće Europe u Lisabonu 2000. godine predviđaju   potrebe za fleksibilnijim obrazovanjem koje može odgovoriti na izazove društva temeljenog na znanju i dinamičnom tržištu rada.

Godinu dana kasnije Europsko vijeće u Stockholmu usvojilo je izvješće ‘Konkretni budući ciljevi sistema odgoja i obrazovanja,  gdje je svakako, radi potpunije promidžbe kulture , potrebno izdvojiti područje međuljudska, međukulturna i društvena kompetencija.

Međuljudska kompetencija pokriva sve oblike ponašanja kojima pojedinac treba ovladati da bi mogao na učinkovit  i konstruktivan način sudjelovati i rješavati sukob u društvenom životu, u interakciji s drugim pojedincima (ili grupama) u osobnom, obiteljskom i javnom kontekstu.

• Razumijevanje kodova ponašanja i općeprihvaćenog  ponašanja koje se promiče u raznim društvima.
• Svijest o konceptima poput pojedinca, grupe, društva, kulture i povijesnog razvitka tih koncepata.
• Znanje o tome kako sačuvati svoje dobro zdravlje, higijenu i prehranu vlastite obitelji.
• Razumijevanje međukulturne dimenzije europskog i ostalih društava.

Da bi se odgovorilo izazovima vremena i zahtjevima koji se postavljaju pred odgojem i obrazovanjem razvijaju se novi koncepti škola, aktivna, moderna, kvalitetna, efektivna, djelotvorna škola …a sve u želji izgradnje škole spremne i sposobne odgovoriti, kako individualnim potrebama pojedinca tako potrebama društvene zajednice u izazovima budućnosti.  Takav, fleksibilni obrazovni sistem temelji se na procesu učenja i poučavanja koji predstavlja integraciju pristupa baziranog na ključnim kompetencijama i životnim vještinama.

Poboljšanje kvaliteta škole je niz istodobnih i opetovanih procesa kojima škola: poboljšava rezultate, gradi kapacitet za provedbu promjena, definira pravac u kojem se kreće, ocjenjuje svoju postojeću kulturu i radi na razvijanju svojih kulturnih normi, ima strategije za postignuće svojih ciljeva, jača unutarnje uvjete, prati i ocjenjuje svoj proces, napredak, uspješnost i razvoj i po svojoj prirodi uključuje program kulturne i javne djelatnosti škole.

Program kulturne i javne djelatnosti škole

 Osnovne škole u BiH za svaku školsku godinu  kreiraju godišnji plan i program rada kao

temeljni dokument koji ima jasnu proceduru usvajanja. Metodologija izrade  uz mala odstupanja, ovisno od preporuka nadležnih obrazovnih vlasti, uključuje sve segmente rada škole. U program je integrisan:

Program kulturne i javne djelatnosti rada škole, negdje kao poseban, samostalni  dio ili pak kao set različitih aktivnosti koje se odnose na kulturnu i javnu djelatnost škole.

Kulturna i javna djelatnost škole, u najširem smislu, obuhvaća raznovrsne pedagoške, društvene, radne, kulturno – umjetničke, tehničke, sportske i druge aktivnosti koje škola ostvaruje svojom ukupnom aktivnošću u školskoj, lokalnoj i široj društvenoj zajednici.

Javnom i kulturnom djelatnošću uspostavlja se mnogostruko uzajamno djelovanje između škole kao obrazovne ustanove i njene lokalne i društvene sredine.

Obilježja programa, sadržaj, oblici, intenzitet, kulturna funkcija programa zasigurno traže jedan studiozan istraživački pristup ali ono što “lako pada u oči” na prostoru BiH je realizacija aktivnosti: Povodom prijema učenika prvog razreda; Povodom Dana škole te Povodom vjerskih blagdana, te kao takav program zasigurno nije usmjeren razvoju međukulturnih i društvenih kompetencije koje podrazumijevaju:

• Sposobnost konstruktivnog komuniciranja u raznim društvenim situacijama (toleriranje stajališta i ponašanja drugih, svijest o individualnoj i kolektivnoj odgovornosti).

• Sposobnost stvaranja povjerenja i empatije prema drugim pojedincima.
• Sposobnost otkrivanja  frustracija na konstruktivan način (kontroliranje agresivnosti i nasilja ili obrazaca samouništavanja).
• Sposobnost uspostavljanja stupnja odvajanja profesionalne i osobne sfere  života i sprečavanje prenošenja profesionalnog sukoba u osobnu domenu.

• Svijest i razumijevanje nacionalnog kulturnog identiteta u interakciji s kulturnim identitetom Europe i ostatka svijeta; sposobnost da se uoče i shvate različita stajališta koja su posljedica različitosti.

Dakle, potrebna su nam promišljanja kako Program kulturnog i javnog djelovanja škole staviti u funkciju obogaćene promidžbe opredjeljenosti za poštovanje i suživot naroda i kultura BiH, prihvatanje univerzalnih društveno-kulturnih vrijednosti, novih standard u svim životnim područjima uz istodobno čuvanje vlastitih kulturnih identiteta.

Osiguranje kvalitete Programa kulturne i javne djelatnosti škole

Osiguranje kvaliteta postaje imperativ u svim djelatnostima. Ukoliko prihvatimo određenje kvaliteta kao” Kvalitet koji odgovara namjeni, postiže se optimalnim resursima”, tada područje vrednovanja kvaliteta rada škole predstavlja zahtjevan i kontinuiran proces. Evropska unija je, uvažavajući činjenicu o postojanju različitih sistema obrazovanja, nastojala unaprijediti jasnoću i predanost utvrđivanju zajedničkih ključnih kriterijuma u osiguranju kvaliteta.

Osiguravanje kvalitete u općem obrazovanju temelji se na odgovornosti obrazovnih ustanova za postizanje ishoda učenja i razvijenim kompetencijama učesnika. Savremena pitanja u vezi osiguranja kvalitete, sa nužnim promjenama i sveobuhvatne reforme obrazovnog sistema dotiču i pitanje  pronalaženje modela razvoja i unapređenja suštinske podrške razvoju programa kulturne i javne djelatnosti škole. Ponuđeni pristupi mogu biti eksterni i interni i svaki od njih podrazumijeva postojanje indikatora i stručnost u primjeni instrumentarija praćenja kvaliteta. Utvrđivanje indikatora kao empirijskih podataka kvantitativne i kvalitativne prirode, te izrada indikatora kao i neophodnog instrumenta za praćenje i procjenu programa je složen i zahtjevan proces kako bi njihovom primjenom osigurali objektivan način donošenja zaključaka o kvaliteti što bi dalje omogućilo kreiranje plana daljeg razvoja i unapređenja. Za dobijanje kvantitativnih podataka    mogu pomoći pitanja:

• Koliko učenika/ca je uključeno u programske aktivnosti kulturne djelatnosti škole?
• Koliko nastavnika je uključeno kao nositelji programskih aktivnosti?
• Koliko roditelja, institucija iz lokalne zajednici je učesnik/konzument programa?
• Koliko je aktivnosti planirano u realizaciji programa?

Druga dopunska pitanja koja mogu pomoći u praćenju i osiguranju kvaliteta su pitanja: da li kulturna djelatnost sastavni dio školskih dokumenata, školskih razvojnih planova, na koji način se planira, realizuje i procjenjuje nastavni i vannastavni rad/aktivnost,na koji način se ostvaruje process poučavanja i učenja o kulturi,na koji način učenici/ce dobijaju podršku za učešće,  koja su obilježja kulturne klime u školi, koliko je prisutno stručno usavršavanje i razvoj kompetencija nastavnika za oblast afirmacije kulturnih vrijednosti, na koji način se ostvaruje kulturna povezanost škole i zajednice te na koji način se koriste kulturni resursi lokalne zajednice.

Nužno se postavlja pitanje usklađenosti programa kuluturne i javne djelatnosti škole sa strategijom kulturne politike u Bosni i Hercegovini

To je pitanje kako kulturna djelatnost škole može markirati  i zastupati  ciljeve i instrumente  razvoja kulture u Bosni i Hercegovini za dugoročno razdoblje, kulture u širem i kulture u užem smislu, institucija kulture, umjetnosti i kulturnih industrija, kulturnog naslijeđa, kulturnih odnosa, te međusektorskog djelovanja.

 Smjernice za unapređenje programa Kulturne i javne djelatnosti škola

Savremena pitanja u vezi osiguranja kvalitete, sa nužnim promjenama i sveobuhvatne reforme obrazovnog sistema dotiču i pitanje pronalaženje modela unapređenja i suštinske podrške razvoju programa kulture u školskoj zajednici. Termin kultura školske zajednice predstavlja najširi “milje” unutar koga se oživotvoravaju univerzalni kulturni i demokratski principi i vrijednosti. Škola kao zajednica promiče kulturu u globalnom razvojnom okruženju, izrastanju iz tradicionalne u savremenu školu, pri čemu program kulturne djelatnosti predstavlja značaj agens promicanja kulturnih vrijednosti. .

Polazeći od značaja i zahtjevnosti osiguranja kvaliteta programa kulturne djelatnosti škole bilo bi dobro:

• Potrebno je razvijati svijest o kulturi, podsticati nove inicijative u institucionalnoj i subinstitucionalnoj sferi kulture, partnerstvo s drugim sektorima kao i međunarodna partnerstva,
• Školske zajednice senzibilizirati o strategiji kulturne politike u Bosni i Hercegovini, koja bi bila u funkciji upotrebe svih raspoloživih resursa od finansijskih do naučnih i umjetničkih, postavlja se kao prioritetan zadatak s ciljem razvoja kulturnog kapitala radi postizanja glavnog dugoročnog cilja a to je kulturno održivi razvoj,
• Jačanje kompetencija menadžmenta škola za afirmaciju metodološko-tematske postavke koja neizbježno zahvata procese karakterističan za postindustrijsko doba, a time i za jednu novu poziciju kulture koja je anticipirana i u nekoliko dokumenata Evropske unije koji se odnose posebno na  aktuelne kulturne trendove, posebno u (a) domenu obrazovanja, (b) domenu zaštite i promocije kulturnog kapitala i (c) domenu kulturne industrije.
• Aktuelizirati implementaciju principa u  razvoju programa  kulturnog djelovanja škole: (1) razvoju kulturnog identiteta, (2) uzimanju u obzir multikulturalne raznolikosti BiH , Evrope i svijeta, (3) podsticanju kreativnosti u svim njenim oblastima i (4) podsticanju učešća svih u kulturnom životu, (5) podiže opći nivo kulturne kreativnosti (inteligibilnosti) u zajednici,
• Obogatiti istraživanja, kreirati indikatore kvalitete programa kulturnog djelovanja škole te osigurati finansijske, tehničke i druge uslove za razvoj programa;

Zaključak:

Uvažavajući činjenicu da je BiH dio evropskog prostora, ,  potrebu  poštivanja načela Evropske kulturne konvencije (i ostalih dokumenata koji definiraju Evropu kao kulturnu cjelinu), unoseći adekvatan nivo funkcionalne podudarnosti (kompatibilnosti) s kulturnim modelima koji dominiraju u drugim evropskim zemljama, program kulturne i javne djelatnosti škole je dodatni benefit za razvoj kompetentnih učenika/ca i društvene zajednice u cjelini. Kreiranje  programa kulturnog i javnog djelovanja škola  koji u sebi integriše  afirmiranje kulturnih vrijednosti u BiH u svijetu i ukazivanje na bogatstvo i kulturnu raznolikost koju posjedujemo,  je proces koji bi u narednom periodu trebao dobiti na značaju, posebno ako se zna  da je takav kulturno osjetljiv program način izgradnje stabilne i produktivne višenacionalne zajednice, utemeljena na vrijednostima koje, istovremeno, afirmiraju  kapacitet svake nacionalne kulture da se samooblikuje i razvija u duhu svojih tradicionalnih premisa, ali i  stalnu inovativnu potenciju svake kulture da učestvuje u stvaranju zajedničkih  kulturnih vrijednosti.

The post Program kulturne i javne djelatnosti osnovnih škola appeared first on Bosanska Knjiga.